Jedna smjena nije donijela ništa, a nova zgrada bila bi sve

Križevački gimnazijalci više nemaju podstanare. Učenicima je nakon preseljenja druge srednje škole odgovarala jutarnja smjena, no i oni i nastavnici svjesni su da je najbolje rješenje – novi objekt

Još su dva dana nastave do kraja školske godine, i toliko još traje “gušt” križevačkih gimnazijalaca, koji, nakon preseljenja Srednje škole Ivana Seljanca u novu zgradu kod bivše vojarne, od 2. polugodišta imaju zgradu samo za sebe i nastavu u jednoj smjeni, kao neki gradovi u regiji.
– To je za nas bilo kao šok i trebalo nam je da se uhodamo. Radimo prijepodne, no manjkaju nam učionice, a nijedan profesor nema ni svoj kabinet, fali opreme… – kaže psihologinja prof. Sanela Štubelj, dijeleći stav starijih kolega da im je lakše, ali daleko od idealnog. A poželjno bi bilo kad bi se obistinila obećanja lokalnih vlasti da Gimnazija što prije dobije novi objekt, sjeverno od sadašnjeg.

Kao u dominu u sadašnju zgradu uselila bi tada Srednja gospodarska škola, a u njenoj ostalo Visoko gospodarsko učilište. Građevinska dozvola za novu gimnaziju postoji, no problem su, ipak, financije. Kako bilo, neki od 350-ak đaka su i sad zadovoljni. Josip Martinčić iz 1. razreda kaže da se osjete promjene otkad ne dijele zgradu, postoji samo jutarnja smjena od 8, nema omraženog nultog sata od 7.10 sati.
– Nadam se da će se od jeseni pokrenuti neke izvannastavne aktivnosti, jer sam siguran da nastavnici imaju volju. Većina predmeta sad ima svoje učionice i rad je kvalitetniji, mogu se i pomagala češće koristiti, informatika će biti u svojoj učionici s više vježbi…

Buduća maturantica Kristina Tremski kaže da su klupe ova dva mjeseca bile čišće, ali da je jednosmjenski rad ipak dvosjekli mač.
– Imamo učenike iz grada kojima je lakše, i nas putnike kojima se Čazmatrans kao prijevoznik nije prilagodio, jer većina bi trebala čekati barem 1-2 sata prije i poslije škole autobuse. No, lovimo se za slamku da će promijeniti vozni red jer bismo i mi htjeli spavati dulje – kaže Kristina. Ravnatelj prof. Josip Šikić također upozorava da se s jednom smjenom nije ništa dobilo.

– Zgrada je građena za 8 razreda, a nas je 12, i ne stanemo svi, jer nemamo standard za to, nastava je i u Knjižnici. Moramo se prilagoditi učenicima ali i dogovoriti s prijevoznikom, što i kako najesen. Teško je zato sad predviđati kako će biti, moguće su i međusmjene. Ista stvar je i s projektom nove zgrade – dokumentacija postoji, građevinska je tu (doduše, jednom je istekla), sve ovisi o ministarstvu, gradu i županiji, i izvorima financiranja. Mi bismo najradije odmah novu zgradu – poručuje Šikić. (VL)