Unatoč pomicanju sata na zimsko vrijeme i pomalo umornoj suboti, pripreme za nedjeljni let u Madrid tekle su prema planu. No, dvije Kineskinje na zagrebačkom Plesu očito nitko nije informirao o običajima u našoj vremenskoj zoni, budući da su dotrčale do zatvorenog izlaza za međunarodne letove i počele panično lupati po staklu, sve dok ih aerodromski službenik nije upozorio da su sat vremena uranile. Kasnije, pri slijetanju u München tek pola sata do povezanog leta za glavni grad Španjolske, iskazala se i njemačka točnost pozivanjem u kombi za brzi transfer između letova. Kad u istom kombiju sretnete kolegu s faksa (nakon par godina) koji poslovno leti za Skandinaviju, onda se zaista može reći da je taj kratki boravak u Njemačkoj prošao ugodno.
Nešto manje ugodan bio je sam let za Madrid, što zbog dječje vriske i majčinih prijekora na jeziku koji prepoznajete iz sapunica koje su vrištale s televizije kroz prozore u susjedstvu kad ste se onomad vraćali doma iz osnovnjaka, što zbog glasnog hrkanja odebljeg Čileanca tijekom gotovo čitavog leta. Poslijepodne po dolasku u Madrid bilo je ugrijano na ugodnih 16°C, a temperatura se penjala do 20°C čitav tjedan što je, kažu lokalci, neobično za studeni, čak i kad je Madrid u pitanju. Zbog takve prilike nije vrijedilo gubiti vrijeme na odmor, ma kako to u Španjolskoj bilo popularno (siesta), već obilaziti i upoznavati što više mjesta i ljudi, što je bilo posebno zabavno na samu Noć vještica, kad prepunim ulicama lutaju najneobičnije maske i odvijaju se pravi noćni performansi.
Mnogo je Križevčana onih nemirnih devedesetih upravo u Španjolskoj provelo najluđe dane maturalnog putovanja, na relaciji Barcelona-Lloret de Mar, usput posjetivši muzej Salvadora Dalija te protrčavši kroz Monte Carlo, Nicu i Cannes. Kao jedan od tih maturanata, mogli ste steći pomalo pogrešan dojam da je Španjolska samo sangria, dosadni dileri klupskim letcima i susreti s vršnjakinjama s Balkana baš na svakom koraku. Upravo zato Španjolsku vrijedi posjetiti i nakon maturalca, a prema mogućnostima i prilici istražiti što ta zemlja nudi. To nije posebno zahtjevno jer turističko središte Madrida, koncentrirano oko glavne ulice Gran Via, upravo vrvi hostelima i hotelima od 2 do 4 zvjezdice, pa se solidan smještaj može naći već za dvadesetak eura za noć.
Središnji gradski trg, Plaza Mayor, tek je jedno od mjesta najveće gradske vreve za večernjih izlazaka, koji nisu ništa manje intenzivni tijekom tjedna. Obližnji Puerta del Sol omiljeno je okupljalište mladih i turista, polazna točka za odlazak na kasnu večeru te obilazak noćnih klubova. Na tom je trgu, gdje se nalaze spomenik kralju Charlesu III i statua medvjeda koji se hrani plodovima sa stabla Madroño, simbola grada, običaj dočekati Novu godinu uz ponoćni obrok svježeg grejpa, kako bi naredna godina bila prosperitetna. U okrugu se može naići na klubove s jazz, soul, reggae ili rock glazbom uživo, pa je poseban užitak bio zalutati s društvom u Berlin Jazz Caffe na pivo (cervesa) i provod, a prije toga naletjeti na pravi ulični koncert romskog dueta na cimbalima.
Što se piva tiče, Madrid čak ima i festival posvećen tom piću (Feria de la Cerveza de Madrid), koje se održava u svjetski poznatoj Plaza de Toros de Las Ventas, ali izvan sezone borbi bikova. No, budući da se tamo nude mahom strane i dobro poznate vrste piva, ipak je preporuka više se orijentirati na kvalitetna španjolska crna vina, kojih je ova zemlja navodno treći proizvođač u svijetu. Čaša crnog vina posebno odgovara uz tradicionalno španjolsko jelo paella, na bazi riže i morskih plodova. Turistu koji voli dobro doručkovati treba napomenuti da španjolski doručak podrazumijeva tek šalicu kave i narančinog soka, uz komad-dva dvopeka s pekmezom ili medom, dok im je najvažniji obrok ručak.
Madrid nudi i mnoštvo restorana, ponešto neobičnih i itekako zanimljivih turistima. Jedan od takvih je i Mesón Rincón de la Cava, koji, uz večernju ponudu flamenco glazbe, nudi uživanje u malim obrocima, predjelima (tapas) koje gost može podijeliti s drugima za velikim masivnim stolovima. U blizini je i navodno najstariji restoran na svijetu, Sobrino de Fotin, te popularni noćni Market San Miguela, gdje se zbog tapasa (koje Španjolci ne vole nazivati brzom hranom) i degustacije crnih vina stvaraju ogromne gužve. Vrh neobičnosti je restoran Real Gran Pena, ekskluzivni klub za muškarce, gdje gosti obavezno nose sako i kravatu, dok je ženama u pravilu ulaz zabranjen (uz iznimku kod organiziranih zatvorenih večera).
Kao sušta suprotnost gotovo neurotičnom ritmu Gran Vie, mirnija strana Madrida se može upoznati šetnjom kroz rezidencijske četvrti prema zapadu i preko rijeke, sve do velikog Parque de la Casa de Campo, parka s jezerom, gdje lokalci guštaju u sportskim aktivnostima, poput veslanja, kajaka, jogginga ili tek u šetnji uz obalu jezera i ispijanje kave s mlijekom (café con leche) u prirodi na sunčan dan studenog. Naravno, u Madridu vrijedi obići i mnoga druga mjesta koja svjedoče o bogatoj španjolskoj povijesti i sadašnjosti, poput poznate katedrale koju je posvetio papa Ivan Pavao II, muzej Prado gdje su izložena neka od najvećih svjetskih zbirki slikarstva i kiparstva, ili pak stadiona Real Madrida i Atletico Madrida te Slavoluka pobjede koji je dao izgraditi diktator Franco.
Na oko sat vremena vožnje, jugozapadno od Madrida, nalazi se povijesni grad Toledo, nekad španjolska prijestolnica, a danas sjedište rimokatoličke crkve u Španjolskoj, gdje stoluje nadbiskup. Njegova jedinstvena mješavina triju kultura – kršćanske, islamske i židovske, ogledava se u raskošnoj arhitekturi, zbog čega mu se stara gradska jezgra nalazi na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine. Samostan sv. Ivana, sinagoga del Tránsito, džamija Cristo de la Luz, muzej slavnog španjolskog kipara Victorija Machoa, smješten na hridi Tarpeya iznad rijeke Tajo, samo su neke od lokacija koje vrijedi obići. Toledo je i grad obrta, pa uskim ulicama možete osjetiti miris marcipana i čuti zvuk kovanja tradicionalnih mačeva, floreta i sablji.
Komentari su zatvoreni.