Zakon joj nije dao Križevčanka Sanja Nikolić lani nije mogla upisati školu pa danas čisti grad
Mlada Romkinja lani zbog punoljetnosti nije primljena u redoviti program. Sada je zaposlenu u okviru javnih radova.
Mirno je grabljala u parku kod Doma zdravlja, vidjelo se da marljivo radi, ali da to ne čini zato što želi.
– Bila sam zaljubljena u školu, toliko sam se htjela školovati, a onda kad sam doznala da to ne mogu, pala sam u depresiju, bila u šoku. Govori Sanja Nikolić (19), Križevčanka romskog podrijetla, koja je lani željela upisati komercijalno usmjerenje Srednje škole Ivana Seljanca u Križevcima. I zadovoljila je, vidjela i svoje ime na listi, da bi joj iz škole javili da nema pravo na upis jer je navršila 18 godina.
Nisam više ista
O njenom smo slučaju prošle godine intenzivno pisali, opisujući i žalost obitelji Nikolić što je njihovoj kćeri uskraćeno školovanje, a prenosili smo i stav škole, koja je kazala da je pogriješila što ju je stavila na listu te se referirala na zakone, prema kojem ona mora ići u program za obrazovanje odraslih a ne u redovnu školu. Godinu poslije Sanja je ista djevojka koja govori i romski i engleski i njemački (dio osnovne škole provela je u Njemačkoj, zbog čega je radi prilagodbe u Hrvatskoj dulje vrijeme bila izvan škole), ali nije više vesela.
– Skoro sam oboljela na živce, iskreno govorim, više nisam ista osoba, brzo planem kad pričam o tome, dođe mi i da plačem – govori Sanja, tvrdeći da je u obitelji uvijek dobivala potporu za školovanje.
– Znate kako je, za Rome je velika stvar ako završe neku školu, a meni su govorili da slučajno ne prekinem, i mislila sam da ne bude komplikacija, ali što sad mogu. Uvijek sam išla s bratom (15-godišnji Mišel lani je primljen u usmjerenje hotelijersko-turističkog tehničara, kažu da je miran i pristojan), a sada ne znam kako ću – kaže ona. Stoga je od travnja, putem programa zapošljavanja Desetljeće za Rome koji provodi HZZ, zaposlena u javnim radovima. Čisti zelene površine u Križevcima, bruto plaća do kraja rujna je 3300 kuna.
Imala sam snove
– Sad sam primila što sam morala, dobijem oko 2.000 kuna, htjela sam uštedjeti za neku školu, ali nije to dosta, moram i živjeti, treba i meni kao odrasloj curi – reče Sanja, koja živi u obitelji s desetak članova. Tata skuplja staro željezo, mama je domaćica. Sanja kaže da svi s njom proživljavaju njenu dramu i bodre je.
– Ja sam smršavila 10-15 kilograma, nemam apetita, mama pita zašto ne jedem, ja kažem da ne mogu. Toliko sam voljela tu školu, imala sam planove, ciljeve, svoje snove – kaže Sanja.
– Da sam barem mogla biti u školi, nakon četiri godine radila bih što bih željela… (VL)
Komentari su zatvoreni.