Pips Chips & Videoclips u Križevcima Pipse sam prvi put uživo gledao negdje tamo još davne 1995. godine na koncertu Fiju Briju 3 kojeg je ekipa željna rock’n’rolla tih crnih 90-ih redovito pohodila. Zašto epitet crne 90-e? Uz cjelokupnu situaciju u zemlju koju se može nazvati bilo kako samo ne dobro, situacija što se tiče glazbe bila je još gora. Naime, tada je u Hrvatskoj bio popularan i od domaćih medija izuzetno potenciran pravac poznat kao dance o čijoj kvaliteti ne želim sad tu raspravljati, ali želim samo reći da je bio vrlo upitne kvalitete i instant zvjezdica čija umjetnička imena danas vjerojatno ne pamte ni njihove obitelji.
Ukratko rečeno, za ljubitelje rock’n’rolla jedno teško i mučno razdoblje koje je trebalo nekako preživjeti. Ali kako stara narodna poslovica kaže „kad ti Bog zatvori vrata, otvori ti prozor“. Srećom, postojala je ekipa bendova koja se okupljala oko kluba Jabuka i koji su organizirali koncerte pod nazivom Fiju Briju i na taj način pomagala ljubiteljima rock zvuka da nekako dišu i ne utope se u estradnom mulju i gnoju koji je tih godina „vladao“.
Jedan od bendova iz te ekipe bili su i Pips, Chips & Videoclips.
Drugi ih opet pamte po navijačkoj himni Dinamo ja volim. Za svakoga ponešto.
No da se vratimo na obronke Kalnika, u Križevce i što se tu zbivalo u subotu 27.03. 2010. u sklopu Culture Shock Festivala.
Kao predgrupa nastupao je zagrebački trojac S3ngs za koji prije nisam puno čuo, osim što sam preslušavao pjesme na njihovoj MySpace stranici i znam da su izdali EP S čim da te lupim. S3ngs su me vrlo ugodno iznenadili svojom varijantom indie rocka koji sviraju. Da ne pjevaju na hrvatskom i da ne znam da su iz Zagreba pomislio bih da su negdje iz Manchestera ili Liverpoola. Imaju žestok britanski rock zvuk koji stilski vuče na 60-e i to bandu super stoji. Ne manje bitno,članovi benda su međusobno jako dobri prijatelji i upravo to prijateljstvo i međusobno razumijevanje se osjeti jer band zvuči savršeno usvirano i koordinirano. S3ngs su definitivno bend koji želim još koji put pogledati uživo. Loša vijest je da bend još uvijek traži izdavača za album koji pripremaju. Ovoje molba za izdavače da ako u njima ima još imalo časti i poštenja, da ovom kvalitetnom trojcu izdaju album i time oplemene hrvatsku diskografiju.
Nakon nekog vremena na pozornicu izlaze Pipsi. Klub kulture je jako popunjen ljudima dobre volje željnih zabave. Band počinje nastup pjesmom Motori Divljih jagoda u klapskom izdanju. Vrlo zanimljivo i publika je to jako dobro prihvatila.
Iako je frontman benda Dubravko Ivaniš – Ripper prilično živopisna i slojevita ličnost, ponekad jako arogantan kao da želi nadmašiti Liama Gallaghera, uspio je ostvariti dobar, ugodan i blizak kontakt s publikom.
Bend u nastupu miješa pjesme sa svojih 7 albuma, ali glavni dio pjesama je sa ranijih albuma, dok su pjesme sa albuma Drveće i Rijeke i Pjesme za gladijatore koje su više konceptualnog karaktera, manje zastupljene.
Osim pjesme Motori, set lista je bila otprilike ovakva: Motorcycle boy, Teroristi plaču, Malena, Idealna pjesma za astronaute, Rosita Pedringo, Plači, Ljeto ’85, Sex u školi, Zdenka i vanzemaljci, Supermama, Poštar lakog sna, Nogomet, Dan mrak, Narko, Na putu prema dole. Bis: Ljubav, Bog.
Koncert je prošao u vrlo ugodnoj, domaćoj atmosferi te mislim da je većina ljudi bila zadovoljna doživljenim.To je pogotovo viđeno po tome kako su ljudi u publici pokušali zadržati bend na pozornici… maknuli su im stepenice koje vode na pozornicu tako da bend nije mogao dolje i morali su odsvirati još poneku pjesmu za bis. Vrlo maštovito i domišljato rješenje.
I na kraju, objašnjenje zašto je rock’n’roll najbolja glazba na svijetu. Jer savršeno povezuje ljude koji na prvi pogled nemaju puno toga zajedničkog. Tako se na križevačkom koncertu u publici moglo vidjeti ljude koji su različiti… od uzrasta, (od 16 do 66 godina), obrazovanja, zanimanja, interesa, itd… od srednjoškolaca, studenata, pa do liječnika, vlasnika banaka…
I svi se oni odlično razumiju i zajedno zabavljaju uz rock’n’roll.
Incidenti…što je to? Ovdje nepoznata kategorija.
— Objavljeno 29.03.2010. na www.SoundGuardian.com
Komentari su zatvoreni.