U olimpijskom gradu križevački znanstvenik šest godina živi u Vancouveru:
– Najveći kulturni šok kada sam 2004. došao bili su mi superljubazni vozači autobusa, kaže Rakamarić, koji je stigao vidjeti i Zimske olimpijske igre
Križevčanin Zvonimir Rakamarić (31) stigao je u ljeto 2004. na poslijediplomski studij iz računarstva na University of British Columbia u kanadski Vancouver, i odonda je stanovnik grada u kojem su upravo završile Zimske olimpijske igre. Zbog posla na projektu u Microsoftu u Seattleu (SAD) – “u Vancouveru sam tijekom ZOI bio dva vikenda, krivo sam birao datume!” – nije nam se javio dok su Igre trajale, no kaže da je upio dio atmosfere, a gledao je i naše sportaše.
– Kupio sam ulaznice još prije godinu dana na “olimpijskoj lutriji”, no nisam imao sreće. Prijavio sam sve muške skijaške discipline, radi Ivice Kostelića, no dobio sam ženski slalom, ali i gledao finale ženskog hokeja, dar od djevojke – ističe Zvone, davši i usporedbu Hrvata i Kanađana.
– Najveći je praznik finale muškog hokeja, Kanada je dobila SAD, no njima fali navijačkih pjesama, mi smo puno bolji – objašnjava Rakamarić i dodaje da ne zna koliko je Hrvata u Vancouveru. Bio je nekoliko puta u hrvatskoj crkvi i kulturnom centru, a naše je sreo i na ulici za vrijeme Igara. Više od Hrvata u dijaspori fale mu oni iz domovine.
– Kad sam prije koju godinu sletio na aerodrom, prošlo mi je glavom – Evo me, končano, doma, to je bilo prvi put da sam se smatrao građaninom Vancouvera. A i u početku sam se brzo priviknuo na život ovdje, najveći kulturni šok bili su mi superljubazni vozači autobusa. No, problem je ostaviti obitelj i prijatelje, to je bio najteži dio i zbog toga mi zna faliti Hrvatska. Kad bih mogao sve njih preseliti preko Atlantika, jednom u 10 godina malo posjetiti Hrvatsku, to bi bilo dovoljno – ističe Zvonimir Rakamarić. Pri kraju je s doktoratom iz računarstva i gleda kuda dalje.
– Nadam se da ću ostati u gradu, no poslove za ljude mog profila tu baš i nema – kaže vancouverski Križevčanin.
Komentari su zatvoreni.