Povijesna subota za malu Križevačku eparhiju

 Za malu grkokatoličku biskupiju u Hrvatskoj sutrašnja subota bit će upisana zlatnim slovima u povijest. Naime, nakon više od pola stoljeća na čelo Križevačke eparhije dolazi izvorni hrvatski biskup, Žumberčanin, pravi pravcati uskočki izdanak grkokatoličkog klera. Činjenica da se ta biskupija jednim dijelom sastoji i od ukrajinskog i rusinskog klera, u prošlim je deseljećima umanjivala značenje hrvatskog korpusa.

Takva kadrovska politika u bivšoj Jugoslaviji bila je jasna, ali nakon dolaska hrvatske države ništa se nije moglo promijeniti sve dok donedavni križevački vladika nije ispunio kanonske uvjete za mirovinu. Ne, ovo nije nacionalistički pamflet i/ili oda hrvatskom dijelu grkokatoličkog klera. Ili, nedajbože, umanjivanje značenja ukrajinsko-rusinskom udjelu u Križevačkoj biskupiji. Radi se o notornoj činjenici da su se hrvatski svećenici teško mogli afirmirati unutar biskupije i da su upravo zbog čuvanja nacionalnog identiteta nailazili na otpor u biskupijskom vrhu.

Ali, strpljivost je urodila plodom. Jedan od upornih i marljivih svećenika u Križevačkoj biskupiji bio je prošlih desetljeća upravo Nikola Nino Kekić, župnik i rektor Grkokatoličkog sjemeništa. To sjemenište upravo je pod njegovim vodstvom posljednjih godina postalo prenapučeno svećeničkim kandidatima, koji se spremaju preuzeti brojne devastirane župe diljem Hrvatske.

A da su devastirane, ne treba skrivati jer su grkokatolici prošli nekoliko faza asimilacije i napuštali su svoje grkokatolištvo prihvaćajući rimokatoličanstvo kao mogućnost lakšeg i komotnijeg (su)života. Jer, upravo su ih neki detalji njihove crkvenosti u očima nekih velikih Hrvata bili suspektni: križanje s tri prsta, oženjeni i bradati svećenici, liturgija na staroslavenskom… Nečuvena li apsurda! Da upravo oni koji su, npr. na Žumberku, bdjeli i očuvali svoje hrvatstvo postanu u očima nekih sumnjivi zbog svoje prakse i navika, kojih se nisu htjeli odreći još od shizme 1054.

Na novom biskupu je, dakle, da vrati toj maloj zajednici sjaj, zanos i polet, a nadasve ponos da je u svojoj različitosti potvrda da u katoličkom svijetu ne mora biti sve unisono. Činjenica što je biskup Hrvat, bit će mu od pomoći, ali mu neće biti presudna za uspjeh mandata, ako se zatvori i izolira. Jer će tako zatvoriti i svoju malu Crkvu, koja je njegov dolazak jedva dočekala.

Vezano

Komentari su zatvoreni.