Ekskluzivni vlasnici licence „ljudske gluposti“, uredno registrirane pri Svjetskoj federaciji udruga inovatora, iza koje stoji mali kvarni krug križevačke politike i građevinskog lobija, spremaju još jedan zločin prema gradu, njegovoj sadašnjosti i budućnosti. Glasine koje kruže gradom, a ovo je grad u kojem glasine u pravilu postaju „glas“ i stvarnost, kažu da se spremaju na akciju „Stadion“. To bi samo po sebi bila „dobra vijest“, da unutar ne kriju jedan zločin i jednu gnjusnu laž.
Zločin je jer bi, po informaciji koju posjedujem, novi atletski stadion imao šest staza i tako zadovoljavao kriterije za održavanje tek „seoskih sportskih igara“, ali bilo kakvih atletskih manifestacija izvan lokalnih okvira nikako. Graditi atletski stadion sa šest staza jednako je gradnji bazena od 47 metara ili postavljanja obruča na košu kroz koji ne može proći lopta. Da bi stadion mogao dobiti licencu za bilo koje natjecanje na nacionalnoj, a posebno internacionalnoj, razini, mora imati osam staza i, naravno, pripadajuću infrastrukturu, opremu, elektroniku, semafore, itd.
Laž je da se ide u investiciju jer netko uvažava križevačku atletsku tradiciju i rezultate, što je posebna tema koja iziskuje prostor i argumentaciju, te da se gradonačelnik i njegova ekipa odjednom zalažu za najtrofejniji gradski sport. Iza ideje se krije želja da se lokalnom „nogometnom divu“, u kojem igraju devetorica prolaznika „kroz blagajne transparentnih i crnih fondova“ i dva Križevčanina, osiguraju uvjeti za natjecanje u drugoj nogometnoj ligi, za koju su se nedavno izborili. Križevčanima srce zaigra pri pomisli da sada u grad više neće dolaziti nogometni diletanti iz Sračinca, nego umjetnici iz Unešića ili …
Da bi grupa priučenih, kupljenih, mahom neandertalaca, koji jedva da posjeduju svjedodžbe završene male mature, mogla igrati u drugoj ligi za novac čije je projeklo misterija, stadion mora ispunjavati uvjete HNS-a koje ovaj križevački nema, pa ih je nužno stvoriti. I to što brže, kako bi gradonačelnik, poznati sportaš i sportski radnik – aktualni predsjednik NK Križevci, čija je sportska karijera kulminirala vratolomnim hvatanjem lopte i trijumfom njegove ekipe na prvenstvu dječjeg vrtića u igri graničara, mogao poentirati tako da on osobno uđe u viši razred nogometne mafije. Kako se adaptacija nogometnog dijela stadiona ne može ni projektno ni građevinski realizirati, a da se ne adaptira i atletska staza, to su mali lokalni kriminalci, ogrezli u svim vrstama gospodarskog i inog kriminala, odlučili građanima ponuditi kost koja se zove „Atletska staza“, a zapravo investirati u svoj hobi koji se zove nogomet.
Javna je tajna da je gradski establišment uključen u mutne nogometne radnje u ligi u kojoj se dogovaraju rezultati, potkupljuju suci i igrači, prodaju cijele utakmice, vrše isplate na crno po skrivenim lokalima u okolici grada i Županije, i da je mjesto na tablici najmanje rezultat kvalitete igrača i rezultata izborenog u sportskoj utakmici na terenu. Isto tako je javna tajna, koju mi je osobno izjavio jedan od trenera mlađih uzrasta, da se već u utakmicama najmlađih kategorija dogovaraju rezultati, švercaju stariji igrači da pod lažnim imenima igraju za mlađe, itd. i da na čelu takvog kluba i lokalnog nogometnog „krim“ lobija stoluje dragi vođa koji je, eto, odlučio za hobi uskog kruga lokalnih muljatora potrošiti naših pet milijuna kuna.
Da bi napravili to što su naumili, gradonačelnik i njegovi teklići pričaju o atletici, a misle na nogomet i, da ih nije strah i sram, oni bi stadion napravili i sa četiri staze, jer bi tako trošak za atletski dio bio minimalan, a ostalo bi im više za nogomet, što im je i jedini cilj. Treba svakako reći da postojeća staza, zemljani radovi, betonska podloga i premjeri predstavljaju temelje koje, naravno, treba sanirati, dograditi i proširiti za još dvije staze, ali i to da se trošak izgradnje atletskog stadiona upravo zato može proporcionalno smanjiti barem za jednu trećinu od iznosa troškova koji je nužan za izgradnju potpuno novog stadiona.
Borba za stadion je ovime započela. Nema šanse da ovaj puta prođe naum i prijevara. Svi križevački sportaši, bez obzira na sport kojim se bave ili su se bavili, moraju formirati front otpora i spriječiti realizaciju još jedne ludosti u gradu punom paradoksa. Nažalost, unaprijed znam tko neće biti u tom frontu, a to je prvi koji bi trebao biti. To samo potvrđuje gorku spoznaju da sportski rezultat izražen brojkom i medaljama nije garancija da „autor“ ima karizmu, lidersko žezlo i intelekt koji se može kapitalizirati kroz ideje i projekte koji ostavljaju traga i koriste onima iza nas. Na žalost!
Ponavljam, ovaj puta nećete proći. Spriječit ću vas, ako treba, sam. Kako, to ćete tek vidjeti!
Komentari su zatvoreni.