Iza svakog zločina, a pogotovo onakvog neshvatljivog bezumlja koje je pomahnitali Stjepan Rošker počinio smaknuvši prvog dana ožujka četvero ljudi u Križevcima, do kraja života kako zločinca tako i bližnjih vuku se posljedice. Nakon ubojstva zbog spora oko zemlje Siniše, Jasmine i Đurđice Rošker, te teškog ranjavanja Tihomira Matoića koji je kasnije preminuo, Snježana Rošker i njezina kćer Sanela, potpuno shvatljivo, više ne mogu živjeti u kući u kojoj se dogodio masakr. Stoga su se obratile Gradskom poglavarstvu s molbom da im osigura drugi smještaj, dok ne bude okončana ostavinska rasprava i kuća u križevačkoj Lepušićevoj ulici prodana. A kako se pokazalo na sjednici Poglavarstva, ako ima volje, prepreka nije ni to što trenutno Grad nema prikladan prazan stan.
– Našli smo mogućnost da iznajmimo jedan stan koji će Grad plaćati, u kojem će one boraviti do vremena dok ne riješe svoje novo stambeno pitanje. Mislim da nam je to obaveza i dužnost, rekao je gradonačelnik Branko Hrg.
Najamnina od tisuću kuna mjesečno na teret gradskog proračuna mala je cijena da se dvije žene riješe bar na čas pomisli o mjestu na kojem su izgubile tri člana obitelji, a Sanela i dečka. Koliko će pak ostati u privremenom smještaju ovisi o brzini suda na rješavanju ostavinskog postupka, a onda i o uvijek neizvjesnoj potražnji kupaca za nekretnine, za koju u ovom slučaju teško da će biti previše zanimanja.
Komentari su zatvoreni.