Lakoćom su igrači Košarkaškog kluba Križevci promarširali košarkaškom B-1 ligom. Startali su sa “Cesticom”, čitavu su trku vodili, iako su im “Dubravčan” i “Prelog” puhali za vratom, i u cilj su ušli kao pobjednici. A pobjeda donosi željeni skok u višu ligu. U nedjeljnoj utakmici i oproštaju od sezone, ali i lige, novopečeni su drugoligaši igrali uz publiku kao šestog igrača te uz sjajne prvoligaške puhače. S takvom energijom s tribina pale bi, vjerojatno, i jače momčadi od simpatične ekipe u plavim dresovima iz Preloga.
Opet je dominirao dvojac Kuzmić (11p, 15 sk) i Bradić (21p), nositelji igre od kojih se to i očekivalo. No ne bi bilo pravedno reći da je naslov prvaka zasluga pojedinaca. Za uspjeh je, ipak, zaslužan kolektiv. 
Darko Sokolić najbolji je primjer kako se ostavlja srce na parketu, on izgara od želje za svakom loptom, pokušava blokirati svaki šut u svome radijusu, ljuti se zbog promašaja, a uživa u svakom košu, bodri suigrače i ukazuje na pogreške. Iako je i površnom gledatelju jasno da su košarkaši Križevaca imali probleme s organizacijom igre u napadu, recept prema kojemu su dobivali utakmice je radi, trči i skači više od ostalih. 
Takvom su igrom protivnike već u prvom dijelu utakmice ostavljali u rezultatskom minusu i bez kisika. 
Nerijetko se osim truda, želje i borbe vidjelo i niz spektakularnih kontri, asista, zakucavanja, a mnogobrojna je publika sve to znala honorirati. Osim igrača treba pohvaliti i stručni stožer, trenerski tandem Dražen Jendriš Cimbra – Dragan Pribanović Gaga. Oni su od šarolikog društva uspjeli stvoriti kompaktnu momčad koja je nadigrala sve ekipe u ligi, a momčad vode na specifičan trenerski način.
Njihov fajterski duh igrači su prepoznali i uzvraćaju na pravi način. Igrače su već na početku sezone naučili da se do rezultata, uz znanje i iskustvo, može doći pametnim napadom, krvavom obranom i borbom za svaku loptu, a upravo takva igra osvaja publiku. 
Za narednu sezonu, koju će Križevčani igrati u A-2 ligi, očekuju se igračka pojačanja i više termina u dvorani jer dosadašnja gustoća treninga za nastupe u jačoj ligi neće biti dovoljna. Ove nedjelje tribine su bile pune, a i slučajni su prolaznici privučeni glazbom ulazili u dvoranu.
Uz nagrade za tricaše u poluvremenu, animiranje glazbom pokazalo se kao pun pogodak, rekli bismo- trica bez kosti. 
Možda bi i drugi sportski kolektivi na sličan način, osim naravno uspjesima, mogli privući izbirljivu križevačku publiku. Napomena: ako nakon ovoga pozivi puhačima za slične aktivnosti porastu – molim postotak!
Komentari su zatvoreni.