Košarkaški klub Križevci je hit godine u gradu u kojem su pojam toga sporta braća i otac im Tomas. Da igrači novoga kluba nisu samo sportska atrakcija očitovalo se u izboru za Događaj.info 2008. godine na portalu Križevci.info, obzirom na to da su osnivanje i rezultate kluba sami čitatelji proglasili najznačajnijim događajem lani u Križevcima. Tim smo povodom razgovarali s trenerom Draženom Jendrišem-Cimbrom, koji je osim dosadašnjeg puta otkrio i ambicije svoga kluba koji je osvojio i titulu jesenskog prvaka u košarkaškoj B-1 ligi Sjever.
– Kako je došlo do formiranja novoga košarkaškog kluba, u gradu u kojem dugu tradiciju ima KK Radnik? Predsjednik Kluba je poznati poduzetnik Goran Delić, a u vodstvu su i ostali “stari” košarkaši. Što Vas je nagnalo na pokretanje Kluba?
Na ideju o pokretanju kluba došao je gospodin Goran Delić vjerujući da u gradu, pored KK Radnik, ima mjesta za još jedan košarkaški klub. Okupio je oko sebe malu ekipu prijatelja i zaljubljenika u košarku i dogovorili smo se da pokušamo organizirati novi košarkaški klub. Tako je klub i osnovan, na osnivačkoj skupštini koja je održana 11.09.2008, samo mjesec i pol dana prije početka prvenstva.
24.09.2008 dobivamo Rješenje o upisu udruge u Registar udruga Republike Hrvatske i uspijevamo se, doslovce 5 do 12, učlaniti u Hrvatski košarkaški savez i biti prijavljeni za natjecanje.
25.10.2008 smo odigrali prvu službenu utakmicu u B1 ligi Sjever protiv ekipe KK “Cestica” u Cestici.
– Okupili ste provjereni igrački ‘kadar’ koji je dijelom odslužio i u Radniku (veterani Darko Sokolić i Matej Bolčić) – što je bilo presudno da se oni ponovno igrački aktiviraju – novi klub, atmosfera, izazov za igrom ili novac?
Većina igrača je prije igrala u KK Radnik što je i normalno jer je to bio jedini križevački košarkaški klub. Izložili smo dečkima našu ideju i zamolili ih da pomognu u stvaranju kluba što ih je većina i prihvatila (kao i spomenuta dvojica veterana). Oko njih smo počeli stvarati momčad kojoj smo polako priključivali igrače koji nigdje ne igraju a željni su još igrati košarku. Tako su nam se priključili i trojica igrača iz Vrbovca (Bradić, Pavić i Bosner) te iskusni “Koprivničanec” Špiranec.
U tijeku sezone pridružili su nam se prvo Buganj pa zatim i Marko Hrandek koji su postali “višak” u KK Radnik.
Iz razgovora sa svim igračima zaključujem da im je najveći motiv igranja u KK Križevci sudjelovanje u projektu organiziranja što boljeg kluba.
– U devet ste utakmica ostvarili i toliko pobjeda, u svojoj prvoj polusezoni. U B-1 ligi Sjever u kojoj se trenutačno natječete čini se da zasad nemate ozbiljnih rivala. Planirate li ipak pojačati igrački kadar, koji je u ovom sastavu dosta šarolik, obzirom da Vam je cilj ući u A-2 ligu?
Još je pred nama druga polovica prvenstva koju trebamo jednako ozbiljno shvatiti kao i prvu. Ne slažem se s Vama da nemamo ozbiljnih rivala jer, iako smo glavne konkurente pobijedili u gostima, sve su to bile vrlo neizvjesne utakmice i sve te ekipe nas mogu pobijediti.
O eventualnim pojačanjima ćemo intenzivnije početi razmišljati ako osvojimo prvenstvo i plasiramo se u viši rang, a tada se nadamo da će nam se pridružiti, u prvom redu, Križevčani koji igraju u klubovima izvan Križevaca .
– Je li, osim seniorske momčadi, Klubu potreban i podmladak? Vidljivo je da imate i momčad predkadeta u Školi košarke. Pričalo se da ste dio njih oteli KK Radniku, i to doslovno s treninga. Što polaznici te Škole dobivaju tijekom treninga? Kakvi su im radni uvjeti, dajete li im sportsku opremu?
Klubu je potreban podmladak i naši su planovi sa Školom košarke vrlo ozbiljni. Klub ima obvezu imati ekipu predkadeta da bi mogao sudjelovati u natjecanju. Nismo nikoga oteli KK Radnik a kamoli odveli s treninga. Puno prije prve utakmice predkadeta obavljali smo razgovore s roditeljima i izložili im svoje ideje ali i probleme. Problemi su bili u nemogućnosti dobivanja termina za trening predkadeta pa su klinci otišli na prvu utakmicu bez ijednog treninga. Većina tih klinaca je išla na treninge u KK Radnik jer nisu znali hoćemo uspjeti sve organizirati pošto nisu imali ni treninge. Tek 10 dana nakon prve utakmice uspjeli smo dobiti termin i početi trenirati. Mislim da smo tim klincima napravili uslugu jer igraju i treniraju košarku kao i njihovi prijatelji iz KK Radnik a pošto ih ima puno, ne bi mogli svi igrati u jednom klubu.
Trenutno u Školi košarke imamo dvadesetak klinaca mlađih od 14 godina a nadamo se još većem broju. Problem i dalje ostaju termini za treninge jer imamo samo jedan i to četvrtkom od 21:30 do 23:00. Za tu djecu je to vrijeme kada bi trebali biti u krevetu a ne na treningu. Stoga zahvaljujemo roditeljima na razumijevanju i strpljenju kada čekaju svoju djecu na treningu da bi ih, prije ponoći, sigurno odveli kući. Nadamo se da će i nadležni za dodjeljivanje termina u dvorani uvidjeti naš problem i dodijeliti nam još termina. Za to se ozbiljno pripremamo pa već sada s djecom rade tri trenera za koje se nadamo da će, u skoroj budućnosti, svaki imati svoju ekipu i da ćemo imati svoju ekipu u svim dobnim uzrastima.
Klincima se trudimo dati najviše što možemo pa smo im do sada kupili lijepe dresove i majice za treniranje a postepeno ćemo ih opremiti i s drugim stvarima. Morate shvatiti da smo krenuli od nule i ništa nismo imali pa smo morali kupovati lopte, rekvizite za utakmice, dresove…
– Jesu li članovi seniorske momčadi od Kluba dobili kakve premije za svoje dosadašnje uspjehe? Hoće li dobivati?
Igrači dobivaju naknadu za pojačanu prehranu, a studenti i igrači izvan Križevaca plaćene putne troškove. Ukoliko osvojimo regionalnu ligu i plasiramo se u viši razred natjecanja, povećat će se potrebe za napornim treninzima pa igrače planiramo stimulirati sistemom stipendija. Namjera nam je tada i u višoj ligi postići što bolje rezultate sa što više domaćih igrača.
– Koje biste igrače izdvojili kao nosioce igre KK Križevci?
Nekoliko igrača je iskusnije i s dužim aktivnim igračkim stažem ali kad se pogleda statistika, koja se može vidjeti na našoj web adresi www.kk-krizevci.hr, vidi se da svi igrači imaju podjednaku minutažu. Pripremamo se za svaku utakmicu posebno te se na svakoj utakmici netko drugi istakne.
.jpg)
– Koje su Vaše trenerske reference?
Moje trenerske reference su 25 godina u košarci. Član sam udruge Hrvatskih košarkaških trenera dugi niz godina te uredno pohađam sve njihove seminare na kojim nam predaju najbolji košarkaški treneri. Bio sam osnivač i igrač košarkaškog kluba Petar Zrinski iz Vrbovca. Nakon što sam 1991. godine ranjen u Domovinskom ratu te ostao 80 postotni invalid posvetio sam se trenerskom poslu kroz razne kategorije i natjecanja. Živim u Križevcima već 12 godina i poznajem mentalitet igrača te njihove dobre strane pokušavam uklopiti u ekipu. U trenerskom stožeru imam proslavljenog igrača Dragana Pribanovića-Gagu pa zajedno pokušavamo naučiti igrače igrati spoj moderne i davno zaboravljene košarke da se igrači zabave na svakoj utakmici a da ujedno i pobijede.
– Jeste li zadovoljni odazivom publike na svojim domaćim utakmicama? Čini se da je interes gledatelja velik.
Moram naglasiti da smo pobudili veliko zanimanje u samom gradu pa i u regiji svojim osnivanjem ali i da kontinuirano radimo na animaciji publike pozivanjem na same utakmice kroz razne medije (radio, web, novine) ali i plakatima, sms-porukama i sl. Naravno uz sve to još nas prate i dobri rezultati pa je to još jedan dodatan motiv gledateljima da dolaze u velikom broju na utakmice. Mislim da smo trenutno najgledaniji klub u gradu.
Nadamo se da ćemo dobrim igrama i ubuduće privlačiti pažnju Križevčana. Naše srednjoročne ambicije su da u sljedeće dvije-tri godine uđemo u A1 ligu za što moramo osigurati organizacijske uvjete (dvoranu s puno više termina), stručne uvjete (trenere, kondicijske trenere), financijske uvjete (i to tako da klub osigura kontinuitet izvornim prihodima, a da ne ovisi o budžetu i milodarima) te da oformimo školu košarke koja će biti stalan izvor mladih igrača iz Križevaca i okolice.
Komentari su zatvoreni.