Troje članova Planinarskog društva Kalnik iz Križevaca, potpisnici ovih redaka, prošle su subote 7 sati krenuli iz Zagreba prema Krmi, odnosno mjestu gdje kreće uspon na najviši vrh Slovenije i Julijskih alpa – Triglav. Vrh Triglav je visok 2864 metra i na njemu se snijeg i zimski uvjeti zadržavaju sve do početka ljeta, a snijeg se na stazama može pronaći čak sredinom kolovoza. Podno samog vrha nalazi se i područje "vječnog" snijega odnosno Triglavski ledenjak. Put iz Krme je jedan od "najlakših" ljetnih staza na Triglav, ali zimi i u snježnim uvjetima i jedini put do triglavskog doma Kredarica na 2515 metara.
Staza iz Krme, koja je na 930 mnv, na početku je lagana i vodi kroz šumu. Nakon pola sata počinje se naglo uzdizati i postaje dosta strma. U šumi ima puno životinja koje prolaze tek nekoliko metara od nas. Tako smo sreli planininske vjeverice koje su, za razliku od naših, crne, te srne i gamsove (jedna vrsta alpskog kozoroga slična srni), a na livadi svizce. Nakog 2 sata strmog uspona dolazi se na Gornju Krmu i do Pastirske kuće na 1730 metara nadmorske visine. Nakon kratkog polusatnog odmora krećemo dalje. Današnji nam je cilj triglavski dom Kredarica.
Na visini od cca 1900 m dolazimo na granicu snijega i daljnji uspon traje isključivo po strmim snježnim padinama. Nakon 5.5 sati od odlaska s parkinga, odnosno 3 sata od Pastirske kuće, dolazimo na Kredaricu. Treba napomenuti da od mjesta gdje smo ostavili automobil ne postoji nikakva staza kojom bi se moglo proći motornim vozilom, već je jedina mogućnost pješice ili zrakom, helikopterom. Malo razgledavamo, savjetujemo se s meteorolozima koji ovdje imaju meteorološku stanicu i krećemo na zasluženi počinak. Temperatura zraka je bila prilično niska, oko 0°C.
Drugi dan ustajemo oko 7 sati, doručkujemo, spremamo stvari i krećemo prema vrhu Triglava. Ljeti do vrha treba cca 1 sat uspona od planinarca dok se zimi to vrijeme udvostručuje zbog snijega na stazi i velike opasnosti od stradavanja. Na samom usponu do vrha ima pet prilično zahtjevnih detalja na kojima treba biti posebno oprezan. Svaka, i mala pogreška može završiti kobno, odnosno padom na stijene i ledenjak koje su i do 300 metara ispod nas. Nakon 2 sata dolazimo na vrh, na 2864 mnv. Srećemo gore i planinare iz Škotske. Pričamo s njima, izmjenjujemo dojmove i iskustva te se slikamo s njihovom zastavom na vrhu. Zastavu PD Kalnik Križevci nažalost nemamo. Moram napomenuti da smo bili 2 metra viši od samog Aljaževog Stolpa, metalnog zaštitnog cilindra s vratima koji je na vrhu Triglava, toliko ima snijega.
Nakon pola sata odmora krećemo nazad prema planinarskom domu. Silazak traje jednako dugo kao i uspon jer na silasku treba biti puno pažljiviji. Noge su teške i već je prisutan umor. Na silascima s vrhova planina najčešće se i dogode nesreće. Na našu sreću stigli smo sretno do doma. Nakog kraćeg odmora krećemo prema dolini i automobilu te slijedi povratak u Zagreb.
Komentari su zatvoreni.