"Kulturno šokiranje" nastavilo se sinoć na drugoj tribini pod nazivom „Društveni pokreti i subkulture mladih“ u Klubu kulture u Križevcima na kojoj je gost predavač bio poznati znanstvenik i sociolog te stručnjak za društvene pokrete mladih Benjamin Perasović, autor djela "Urbana plemena – sociologija subkultura u Hrvatskoj". Iako su subkultura, kontrakultura i alternativa već ustaljeni pojmovi u našoj svakodnevnoj komunikaciji, ipak često dolazi do njihove pogrešne interpretacije na što je ovaj predavač na Hrvatskim studijima i upozorio te ih objasnio.
Subkulturu je definirao kao skup normi, vrijednosti i obrazaca ponašanja što razlikuju grupu ljudi od ostalih članova društva. Ona je sustav vrijednosti konkretnih aktera koji te vrijednosti žive. Najčešća podloga za stvaranje subkulturnih stilova je glazba, a uz pojam subkulture često se vežu pozitivne i negativne mistifikacije: od onih da se radi o drogerašima i vandalima s piercingom, do onih pozitivnih, da je riječ o otporu establišmentu i pojavi bunta. Kontrakulturu je opisao kao „Duh šezdesetih“, kad su se krajem 60-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama začinjali masovni pokreti ljudi koji su se zalagali za korjenitu promjenu svijeta.
Nadalje, navodi Perasović, mnogo je faktora pogodovalo stvaranju kontrakulture. Svijet je bio podijeljen između dva pola, s jedne strane Amerika a s druge Rusija, kad je postojala stalna prijetnja nuklearnim ratom; kolonijalni ratovi su još bili aktualni, a posebice je rat u Vijetnamu bio zaslužan za pokretanje masovnog antiratnog pokreta.
Osim u Americi, i u cijeloj Europi dolazilo je do studentskih štrajkova te se i adolescenti počinju aktivno uključivati u politički i društveni život. Napušta se tehnološki optimizam i pojačava interes za društveno- humanističke znanosti. Perasović je naveo i kako kontrakulturna gibanja u Europi počinju osamdesetih godina kroz zelenu paradigmu, kada dolazi i do nastanka ekoloških, feminističkih i mirovnih pokreta. Pokreti šezdesetih godina označavali su pojam slobode (protiv institucija) i vezivali se uz crvenu boju, dok su se pokreti osamdesetih vezivali uz pojam slobode (prihvaćaju institucionalni sustav).
Govoreći o subkulturama u Hrvatskoj, Perasović je istaknuo da su se prvi subkulturni stilovi počeli uočavati 70-ih godina. To su razdoblje obilježile tri subkulture: šminkeri, štemeri i hašomani.
Kraj 70-ih i početak 80-ih označeni su pojavom punka. Bio je to prvi pravi domaći rock pokret koji nije kasnio za svijetom niti ga je imitirao. Pojava darkera tijekom 80-ih izazvala je pravu moralnu paniku u društvu, te su njihova obilježja zgrožavala roditeljsku kulturu. Navijačka subkultura javlja se 80-ih godina, ali pravu revoluciju u subkulturi mladih donosi elektronska glazba. Od sedamdesetih pa do danas u Hrvatskoj je postojalo petnaestak raznovrsnih stilova, a svaka od tih subkultura na neki način je pomicala granice tolerancije društva.
Govoreći o pokretima mladih i subkulturama, Benjamin Perasović je naveo i kako je za njega revolucionarna retorika potpuno neprihvatljiva i promašena, te dodao da "ako se zaista želi nešto promijeniti, treba to činiti u svojem svakodnevnom životu a ne palicama, kamenjima i razbijenim tramvajima". Nakon iscrpnog izlaganja i objašnjavanja uslijedila je rasprava i, ono što je i sam dr. sc. Perasović tražio, interakcija s publikom na čija je pitanja, nadahnuto i na trenutke energično odgovarao.
Poslije više od dva sata "znanstvenjačkog" programa, Perasović se, kao u Kafkinom Preobražaju prometnuo u DJ-a, te za miks-pultom zavrtio slušaonicu Dread Live uz selekciju plesnih dub i roots reggae hitova, za što je doveo dva gramofona na kojima je "vrtio" vinil-ploče s autentičnom jamajkanskom glazbom, uvodeći u Klub kulture dah čuvenog zagrebačkog kluba Močvara.
Komentari su zatvoreni.