Blues

Petak. Rano jutro, skoro će sedam. Traktori mile mojom ulicom. Sajmeni je dan u Križevcima, "Dan čipke i svile". Snježana iz Bočkovca zagrnuta dekom, s dedom koji i sam ima posla u gradu, ide u kupovinu. Gledam kroz prozor, sretnu nam se još sanjive oči. Ona skreće pogled misleći – ako ja ne vidim njega, on ne vidi mene. Silazi s prikolice, vidim nelagodu u njenim očima, pomalo se srami traktora, a čini mi se i traktorista. Kao da mi želi reći – prijevoz iz nužde, autobus još ne vozi, a deda i tako ide u grad.

Gore pored Bille sudar svjetova, prošlost i sadašnjost. Budućnost neka čeka. Internet ponuda ustuknula je pred slasti neposredne ponude i potražnje. Trgovac i kupac oči u oči. Stotinu štandova punih robe s "markama", svi svjetski brendovi na jednom mjestu, nema čega nema. Crno-bijeli televizori uz sjekire. Radio aparat iz šezdesetih uz lopate od rostfraja. Tenisice s gumenim čizmama. Računala i kalkulatori uz nove ili malo nošene cipele. CD-i i gramofonske ploče, Elvis se u kartonskoj kutiji smiješi Thompsonu. Sunčane naočale Ray-Ban i zimske jakne uz košare od pruća. Čarape – 20 pari u paketu i alat "Uradi sam". Traperice i satovi, zidni i ručni, neki pokazuju "od kuda vjetar puše".

Jedan otmjeni šešir, ma za Champs-Élysées, malo nošen, možda baš u Parizu. Petrolejka uz stare novine i časopise. Legendarni "Start", na naslovnici Monika iz Slovenije zebe na studeni i kiši. Do njih mala videoteka, crtići uz erotske filmove. Dok oni mangupi Alan Ford i Sir Oliver nude zlatne poluge Tera Patrick "ljubi nepoznatog". Sa strane Biblija u crvenim koricama i raspelo u drvu. U prilogu Deset zapovijedi na požutjelom listu papira. Crescendo za kraj – štand "Čipke i svile", gaćice i grudnjaci za male, srednje i velike. "Evo dame moje, ako ne znate svoj broj isprobajte, svoji smo, nitko neće zamjeriti!", nudi se baraba garava lica za pultom.

Snježana s početka priče obilazi štandove. Našla je sve, lijepo je i ima marku, a jeftino. Život je lijep, večeras će u disko na živu glazbu, naručit će "Zelene oči", cigarete i Coca Colu. I nitko neće znati je li danas kupovala u Avenue Mallu ili na sajmu u Križevcima.
Polako se spuštam u centar. Čekam da pređem cestu i gledam more automobila koji jure gradom. Za volanom "obični ljudi". Za razliku od Snježane, ne skreću pogled, dapače baš kao da traže moje oči i pažnju. "Uspješni ljudi", reći će uspješni. Neuspješni nešto drugo, ali samo za sebe.

Da nije onog buvljaka gore, čovjek bi pomislio da su bogati svi, a ne samo neki. Petkom se sjetim svoga gosta iz velikog svijeta koje me posjetio lani. Kuda s njim, a da zaobiđem sajam. Nelagoda, kažem, baš kao i nelagoda viđene gradske gospode kada ih uhvatite kao prebiru po štandovima. Traže li to one "svoje uspomene", kupuju li možda ili je to tek radoznalost i sjeta. Tužno sjećanje "ocvalog imperija" o izgubljenom ratu u vremenu prestrojavanja na novi poredak i tržišnu ekonomiju.
Kupujem novine na kiosku. Tražim odgovor na pitanje upućeno sebi i nikome više.

Čiji su to sjajni automobili koja mile gradom. Koji su to ljudi i gdje oni i što "siju" kada tako bogato "žanju". Koja je slika naša realnost, blues pored Bille ili heavy metal na cesti? Traperice po 70 kuna ili metalni ljubimci iz čijih auspuha kune odlaze u nebo kao da njihovi vlasnici imaju naftne bušotine u udaljenim Arapskim Emiratima.

Snježana u kafiću pije kavu. Deda je s nogu u birtiji popio dvije. Snježana s vrećicama kreće prema autobusnoj stanici, a deda se penje na traktor koji od ranog jutra neumorno pleše uz svoju glazbu dum-dum-dum.
U gradskoj knjižnici uzeo sam "Lovac u žitu" za popodne i "Imati i nemati" za vrijeme dilema i besanicu…