Za filmove koji su jednom došli na Festival u Motovunu poznato je da nikad neće s toga sineastskog brda sići u hrvatska kina, osim možda jednoga ili dva. Zato je jedina prilika uživati u što više njih na samom događaju, što je naše dvočlano izaslanstvo uspjelo u prva dva dana 9. MFF-a vidjevši 12 filmova. Oni se počinju vrtjeti već u 10 sati, prikazivanjem u kinu Bauer uz Trg. Te su matineje već pune gledatelja, neovisno o naslovu koji igra (dosad Ugodni trenuci i Suša).
U istoj sali sa otprilike sto sjedala i točno u podne slijedi projekcija, prije glavnog filma kao uvod je kraće djelo iz ciklusa Motovun Online. U ponedjeljak su u 12 išli vojvođanski i na hrvatski neprevođeni Pop Ćira i Pop Spira a jučer smo bili na Doručku s đavlom. Već se ovdje susrećemo i s članovima žirija Festivala, uz stalno prisutne celebritije iz novinarskog miljea povezanog s filmom, poput Pavičića, Polimca i Tomića.
Prosječnom gledatelju četverosatna doza celuloida vjerojatno bi već bila iscrpljujuća, otežala bi mu očne kapke i nažuljala stražnjicu. No umor se ipak rješava promjenom sjedeće pozicije, usredotočavanjem vida na filmske replike, a kako i svima pored Vas škripe stolci tako ne morate žuditi za komforom konvencionalnih multipleksiranih dvorana, jer u Motovun se dolazi na film, ne na event u udobnim naslonjačima.
Umjesto ručka u 14 sati je nova porcija s velikog platna, čime se nahranismo za skoro dva sata (ponedjeljak Savršeni svijet utorak Fašisti na Marsu). Tek u zrelim poslijepodnevnim satima napuštamo mrak dvorane i preskačemo filmove zakazane u Još manjem kinu, kako bismo u radni dan uvrstili i topli obrok na terasi hotela ili brzogriz u prolazu.
Uvod u večernji program koji još uvijek predstavljaju Glavni program Festivala jesu Problemi s komarcima i druge priče u ponedjeljak i Čežnja, izvedena jučer, oboje u 18.30 sati. S ponovnim ulaskom u Bauer kao da je počeo novi dan, filmsko vrijeme broji se sa zvukom projektora koji na platno počinje emitirati nove filmske doživljaje.
Večernji izlazak u Motovunu, razumljivo ako ste pošli s namjerom izlaganja filmu, svodi se na projekcije pod vedrim nebom na gradskom Trgu, mjestu gdje su akreditirani i brojni novinari i fotoreporteri, da bi kao i na svakom drugom filmskom festivalu lovili zvijezde. One međutim, a uglavnom se radi o producentima i redateljima, ne defiliraju crvenim tepihom već se gotovo diskretno obraćaju publici na početku filmova u 21.15 i 23.15 sati, pozivajući ih na večernje pasionirano gledanje svojih radova. 
Na ovom najvećem prostoru u Motovunu daju se filmovi koji također ulaze u konkurenciju za Propeler Motovuna, nagradu Festivala koju dodjeljuje stručni žiri, dok publika za najbolje glasuje mobitelom. U ponedjeljak smo poslije ceremonije otvaranja 9. MFF-a prisustvovali Dragom blatu i Danu noći danu noći, dok smo jučer pratili Red Road i jedini domaći film u glavnom programu, koji će jamačno ući i u hrvatska kina – Pjevajte nešto ljubavno.
Taj je film prvijenac Gorana Kulenovića po slobodnoj procjeni dosad pokupio najviše ovacija publike, koja je očito dobro upila prilično realističnu urbanu priču o zagrebačkom rock bendu čiji su članovi u hamletovskoj dvojbi svirati na svadbi ili propasti. Iako u dijalozima zvuči i u elementima radnje djeluje kao crowd pleaser, uz ovaj nam film doista dođe da zapjevamo što je hrvatska kinematografija napokon proizvela jedno velikim temama neopterećeno djelo, pitko i aktivno.
Tijekom današnjeg dana uzeta je taktička stanka, sredina tjedna iskorištena je za donošenje odluka o odlascima na projekcije sljedećih dana te pripremu radnoga materijala za čitanje na Portalu.
No već sad u 18.30 ponovno snimamo – prvi put sjedamo u otvoreno kino Barbacan i vrtimo glave kao motovunski propeleri, radi praćenja titlova koji nam uz scene i likove šalju poruku kakvu nam je upravo spomenuo i predsjednik žirija ovogodišnjeg Motovun Film Festivala, oskarovac Istvan Szabo – da nam je redatelj uzeo barem jedan i pol sat našega života kako bi nam jezikom filma prikazao ljudske emocije.
Komentari su zatvoreni.