Predstavom Ex-pozicija prošloga vikenda Križevci su se pridružili rijetkim gradovima u kojima su građani doživjeli i iskusili nešto drugačije. Glumačka grupa "Bacači sjenki" pružila im je tijekom trajanja Spravišča jedinstven doživljaj igranja uloge i uživljavanja u priču pojedinca. Predstava Ex-pozicija, čitano kao ekspozicija ili pak eks-pozicija govori o izlaganju i izmještanju pojedinca iz svijeta punog sukoba i opčinjenosti trivijalnostima, u svijet intime ispunjen toplinom, ali i opet nasilnim sukobima i preispitivanja sebe.
Teško je zapravo opisati ono što posjetitelj predstave (koja to nije u onom tradicionalnom smislu, frontalno izlaganje glumačkih umijeća pred statičnom [sesilnom] publikom) doživi u dodiru s glumcem u Ex-poziciji. Od prvotnog individualnog pristupa i otvaranja "priče" govorom o sebi, posjetitelj se uključuje u drugu zonu – izmješta svoju ulogu, ali se pritom izlaže vanjskim utjecajima.
Izloženost je sadržana u činjenici da publika (točnije, jedna osoba) svoju ulogu, dodijeljenu joj od glumca, potpuno nezaštićena pokazuje okolini. Zaštićene su samo oči, zapravo, osoba je "zaštićena" od saznanja i reakcija drugih na nju samu.
O čemu se to, dakle radi?! Ne, to ipak nećemo napisati. Tek dati neke osnovne crte ovog projekta grupe "Bacači sjenki", nastaloga u sklopu projekta Grad 2004, drugoga dijela trilogije "proces_grad". Projekt je započeo u Zagrebu, u nekadašnjoj tvornici posuđa "Gorica" u Šubićevoj ulici, vanjskim i unutrašnjim prostorima, hodnicima, sobama, dvorištu… Slično je bilo i u Križevcima u kinu "Kalnik" (nećemo reći nekadašnjem) – sobe, hodnici, dvorište, vanjski i unutrašnji prostori. Traži se samo publika, koja je sramežljivo počela pristizati, isprva u malom broju, da bi sudionici tražili još i prenosili iskustva na druge, pa je prostor pred blagajnom križevačkoga kina postao premali za sve zainteresirane.
Počnimo konačno s tim osnovnim crtama, da vidimo koje su i to kakve pozicije. Redatelj Boris Bakal pred spomenutom blagajnom gostima priča o plišanim zekama koje je nabavljao preko eBaya, o dateovima u New Yorku i krivom shvaćanju pojma sudar, Berlinu, Korzici, Sardiniji, putu u Senegal (ili je to samo bio pokušaj puta, veći je put bio prevaljen za dobivanje vize?).
Građanima koji dolaze ništa nije jasno, ali shvaćaju da su u nekoj vrsti čekaonice, gdje samo trebaju izabrati neki broj. Ondje gdje je predvorje kina nalazi se crni zastor, neki koji su došli prije ovih čekača pred blagajnom otkrivaju zastor i odlaze… Biramo broj, neki to niti ne uspiju već asistentica upita "92, tko želi?", "Slobodna je 81", "Ima li koga za 58?". Redatelj dočekuje nove goste riječima "Sjednite, sad će doktor", zbunjujući ih.
Dok neki ostanu, drugi odustaju. "Ma što je to?!", upitnici se roje u glavi, a nekima i iz usta. No, čekamo. Kaže Bakal da konačno izaberemo broj s papira zaljepljenog uz šalter blagajne. Izaberemo i opet čekamo. U međuvremenu, odlučujemo protegnuti noge i čekati vani, kad gle! Ljudi s crnim povezima ili potpuno zatamnjenim naočalama hodaju pridržavani glumcima. Jedan po jedan. Jedna po jedna. Građanka, glumac, građanin glumica, glumica, građanka, glumac, građanin. Odlaze u dvorište muzeja, leže na travi, udaraju u zid, plešu, smiju se, čude, čude se prolaznici, neki i smiju, i u njima se vjerojatno množe upitnici.
Redatelj Boris Bakal kazao nam je da su brojevi o kojima je riječ brojevi soba, istih onih koje su se nalazile u "Gorici", gdje je predstava praizvedena. Građani kao objekti kojima se priča neki događaj, ali i subjekti u samom kazališnom činu, izlažu se/eksponiraju, pritom istovremeno izmještaju svoje uloge, preuzimajući uloge onih iz priče (eks-poniraju).
Svaki gost predstave u susretu s glumcem nalazio se u određenom prostoru i slušao osobnu priču, izmišljenu ili stvarnu, nevažno, ali svakako aktualnu i svakako moguću. Više desetaka Križevčanki i Križevčana tako je u subotu i nedjelju, zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu Križevci, prošlo kroz mračne i manje poznate prostorije kina, a u hodu zamračenoga vida i susretu s glumcima i kroz neke mračne strane ljudskog društva, ličnosti i događaje.
Predstava Ex-pozicija zabilježila je neviđeni interes za sudjelovanjem u originalnom i nagrađivanom projektu "Bacača sjenki". Građani su se družili s poznatim glumcima, osjećajući njihov topli dah, dodirujući ih, pričajući o sebi.
Iskustvo ove predstave takvo je da su posjetitelji dolazili po "repete", raspitujući se za njen sljedeći termin.
Komentari su zatvoreni.