Petak i početak Spravišča donio je do malog grada podno Kalnika, gdje previše ljudi ima pristup Internetu, Marka Šelića i par njegovih da pokupe ostatke nakon što Vrtlin Crew razvali na domaćem terenu.
Najbolji hip-hop gig ove sezone počeo je negdje oko ponoći sa Smackovom najavom u NBA stilu gdje proziva članove krua i gdje ljudi plješću. I ljudi su pljeskali, njih osamdeset unutra i njih nešto ipak manje vani.
Debitirala je i sestra Frančeska sa Clubbing refrenom koji zna svaka alternativna djevojka u Križevcima koja iole drži do sebe. Dakle braćo, motajte taj džoint, a sestre; vi bacite tu sisu jer znamo da ju imate.
Vrtlin crew izveli su sedam – osam pjesama, uključujući i Industriju smrti, pjesmu sa prljavim industrial bitom i refrenom posuđenim uz dozvolu od pokojnih crust core junaka AK 47. Ako je bend u stanju nedjelovanja ili raspadnut onda se tako nešto zove tribute, a ako je bend još uvijek aktivan onda se zove plagijat. Eto, Cijenjeni čitatelju™, nešto smo i naučili danas.
Ministar Lingvista, DJ Raid njegov Apple, Serato i Final Scratch te Marčelo penju se na stage i rokaju direktno u glavu sa 2 (bol & revolt) sa prvog albuma od prije četiri godine. Filter Crew nije bio potpun, nedostajao je mladi Miljenović iz Bad Copy. Zašto? Viša sila ili nevaženje putovnice. Ali nema veze, uskraćeni smo ostali za par R&B refrena, dvije solo stvari i poneku pošalicu.
Poslije Bol&Revolt redale su se Kuća na promaji, Pozerište, Gola vera, Kafanska spika, Senke sa proročanskim stihom koji će se ostvarit kroz par godina ali ne kao politička unija već kao trgovačka i ekonomska unija. Izvedene su i Suze, jedna od onih Stvari sa velikim S. I to ne S kao Srbin ili sranje već s kao savršeno. Dobili smo i Sveti bes gdje je cijeli klub izveo ulogu hora ili za Prave I Čistokrvne Hrvate™ – zbora na refrenu. Koncert je završen sa Otkucajima – pjesmi o ženama, vjerojatno punoljetnim jer maloljetne su obrađene u Ziljavim pičkama – ili, opet za PIČH™ -pokvarenim nečisnicama.
Makar bi mjesto H u PIČH™ trebalo stajati neko drugo slovo jer ti i takvi koji ljude procjenjuju kroz nacionalnu pripadnost i busaju se o prsa bi se trebali zapitati koga treba da mrze, možda za promjenu one koji su nas sve bacili petnaest godina unazad i dali nam ljepote poput minimalca od 1800 kuna, kvadrata stana od 3000 € ili mirovine od 1240 kuna za 40 godina rada poput mirovine moga oca; one koji su dijelili suverene države na salvetama i one koji jedan dan voze autobus, a par dana kasnije vozi ih službeni vozač?
Da li mrze što nisu bili na pravom mjestu u pravo vrijeme i privatizirali Vjesnik kao da dva klinca privatiziraju album Životinjskog carstva? Pitajte se dok jedne majke peglaju tuđu robu, a druge peglaju kreditne tuđe kartice. Netko je kriv, ali dečko iz Paraćina definitivno nije.
Komentari su zatvoreni.