Šest sam godina morao mokriti u kantu i kupati se u posudi jer mi sin nije dao da idem na zahod – kaže Valek
KRIŽEVCI – Valek Sokač Levak, 80-godišnji je umirovljenik koji živi u sobici veličine devet četvornih metara. Živi pod istim krovom zajedno sa sinom Stjepanom i snahom Janom koji ga, kaže, maltretiraju i žele otjerati. Prošloga se tjedna obratio u redakciju Podravskog lista u želji da mu netko pomogne.
– Više ne mogu i ne želim živjeti sa sinom Stjepanom i snahom Janom jer me maltretiraju i zagorčavaju život. Neka me isplate i ostave na miru jer s njima živjeti na takav način više ne mogu – kazao je Valek Sokač Levak potresen teškim životnim uvjetima u kojima živi u Zagorskoj ulici.
– Živim sa sinom i snahom u kući koju sam prije 12 godina izgradio vlastitim rukama. Kada sam sinu prepisao pola kuće, zajedno sa suprugom me potjerao u sobicu veličine devet četvornih metara. U toj sobici smo spavali, kuhali, kupali se i obavljali nuždu jer nam sin nije dozvolio da to činimo u zahodu smještenom u njegovom dijelu kuće. Supruga je umrla prije dvije godine tako da sam ostao sam, prepušten sinovoj dobroj volji – kaže Valek Sokač Levak.
Preživljavam s 1260 kuna
– Vrhunac maltretiranja dogodio se prije nešto više od četiri mjeseca kada su mi ukućani porazbijali staklo na vratima, tukli me tako da sam pomoć potražio na križevačkoj hitnoj pomoći. Bio sam sav krvav, a nakon liječničke intervencije, utvrđene su mi ozljede lijevog oka, posjekotine na području desne obrve i desne strane čela. O spomenutom događaju imam valjanu medicinsku dokumentaciju. Osim toga, teško sam narušenog zdravlja, bolesnog srca i duševni bolesnik. Šest sam godina morao mokriti u kantu i kupati se u posudi jer mi sin nije dao da idem na zahod – kazao je Valek.
– Preživljavam od 1260 kuna mirovine. Većinu novca potrošim za hranu, lijekove i drva, a ovakav odnos ukućana više ne mogu trpjeti. Sva sreća što imam unuka koji mi pomaže – uplakanim je glasom rekao Valek.
– U kući koju sam sam izgradio zbog sina ne smijem na zahod, kupati se i hraniti. Da stvar bude gora, supruga je šest godina prije smrti bila slijepa, a sina nije bilo briga. Uz to, imao sam jako težak i tragičan život. Umrli su mi 45-godišnja kćerka Ivka, unuk i supruga Ana. Sve sam izgubio, a na kraju me rođeni sin muči. Nakon što su me istukli, više s njima ne mogu zajednički živjeti. Ne znam što da radim – kaže Valek Sokač Levak.
Komentari su zatvoreni.