DJ Krnja iz Križevaca glazbom se bavi više od dva desetljeća
Križevčanin Ivan Krnjić, poznatiji kao Krnya, glazbom se bavi više od dva desetljeća. Točnije, već 23 godine. Kao DJ nastupao je diljem Hrvatske, a u Koprivnici i Križevcima gotovo da i nema kluba u kojem nije svirao. Danas je zadužen za dobro raspoloženje gostiju podrumskog dijela popularnog Orinoca, gdje je narodnjacima i zabavnjacima još uvijek ‘ulaz zabranjen’, a od nedavno je i glazbeni urednik novopokrenutog Radija ‘Glas Podravine’.
Prošlog petka proslavio je rođendan na tradicionalnom partyju u Orinocu, gdje su kao gosti nastupili DJ-i Sasha S., Zoranino i Andy te Stype Bones i Seraphim Codex kao live act. Bio je najavljen i Huby, ali je putem doživio prometnu nezgodu, pa su se momci morali snaći i bez njega.
– Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina zarazio sam se glazbom. Eruption, Boney M i Abba bili su dosta bitni u mojim počecima ozbiljnijih shvaćanja glazbe. Onda su došli oni koji su bili presudni da se počnem baviti glazbom, prije svega Yazoo, pa i Kraftwerk u dobroj mjeri. Elektronski zvukovi najviše su me fascinirali – kaže Ivan Krnjić o svojim glazbenim korijenima.
Njegov debitantski nastup i danas mu je u sjećanju.
– Počeo sam svirati 1983. godine, s 13 godina u osmom razredu osnovne škole, na prvoj čagi u sportskoj dvorani. Imali smo u to vrijeme vrlo dobru opremu, mikestu i dva gramofona, svirali smo singlice. Tri dana poslije toga nisam spavao, uslijedilo je još par čaga, svirao sam kao osnovac i za srednjoškolce. Omladinski dom A13 bio je prvi disko u kojem sam svirao svake subote. Uslijedio je niz klubova po Križevcima, Plug 1 i Plug 2 u prostorijama Poljoprivrednog instituta, a onda su se pojavili i privatni klubovi kao što su Spider, Maza, Mlin, Orca, Downtown, Papillon, Capronca, Baila, Hollywood, Orinoco, Nautilus. Na svim tim mjestima sam svirao, ali u Downtownu mi je bilo najljepše doba u dosadašnjoj DJ karijeri.
Krnya je poznat i izvan granica Koprivničko-križevačke županije, a jedno vrijeme bio je aktivan i na techno sceni.
– Bio sam resident DJ u klubu Gallery u Zagrebu i u Haciendi u Vodicama. Oba su kluba nedavno prodana, i ista ekipa otvara novi klub za 5000 ljudi u Istri. Radio sam u Bestu, Tvornici i Aquariusu, najznačajnijim zagrebačkim klubovima. Imao sam i neke ponude i pozive za van, čak i za Ibizu, ali s obzirom na obiteljsku situaciju to si nisam mogao priuštiti. Svirao sam s puno DJ-a izvana, upoznao sam stvarno svakakve ljude. Imao sam tu sreću da poznajem puno DJ-a iz Hrvatske koji su ugostili i udomili puno ljudi izvana, vrlo bitnih u toj našoj glazbi. Tako sam upoznao puno vrhunskih DJ-a, čak i neke od svojih najvećih idola, kao što su Cristian Varela i Richie Hawtin. Od domaćih DJ-a mogu izdvojiti Roberta iz Bjelovara, koji je poznatiji kao Shane54, s njim sam stvarno dobar prijatelj i često smo u kontaktu. Petar Dundov je izvanredan čovjek koji je utjecao na puno nas, pogotovo u doba dok sam puštao techno. Stipe iz Bjelovara je mlad dečko, ima tek 21 godinu, ali tako zrelu osobu koja toliko voli i razumije glazbu je stvarno danas teško naći.
Ivanov je program uvijek na određenoj razini, publika zna što do njega može očekivati.
– Sviram već 23 godine, danas su mnogi koji izlaze van mlađi i od mog staža za pultom. Svatko bi se trebao držati onoga što najbolje radi i što najviše voli. No, mnogo ljudi danas brine o krivim stvarima i čini krive stvari. U svojim setovima držim određenu razinu, pokušavam dati maksimum, ulažem u sebe, u svoju opremu, u glazbu. Nije da ne zarađujem, ali mi je od novca puno važnija ljubav prema tom poslu. Znam biti i razočaran i presretan, nikad ne znaš što te očekuje, danas ima svega.
Najviše ga veseli kad ljude učini sretnima zbog glazbe koju im prezentira.
– Ostvarenje dobrog kontakta s ljudima je za mene najveći uspjeh. Kad vidim ruke u zraku i sto nasmiješenih faca, to mi je ljepše nego jedna Hacienda, klub kapaciteta 3000 ljudi u Vodicama, puna stranih turista. Ti neki manji prostori imaju svoje specifičnosti, ljudi se nakon nekog vremena već osjećaju kao doma. Još kad uz to mogu uživati uz kvalitetnu glazbu, onda je ugođaj potpun.
U posljednje vrijeme stanje se u noćnom životu i na glazbenoj sceni promijenilo na gore, osjeća to i Krnya.
– Ljudi danas ne slučaju glazbu kao nekad, ne zanima ih nova glazba ni što se događa na glazbenoj sceni. Strašno me žalosti što ljudi danas izlaze na neko mjesto zato što tamo ima komada ili što tamo idu i svi drugi, a glazba im je pritom potpuno sporedna stvar. Meni se zna dogoditi da ponekad sviram za pet-šest ljudi, dok ostalima uopće nije bitno što svira. Dio krivice za takvo stanje u noćnom životu pripisujem i medijima, dio njih uporno forsira nešto što nije naša ni europska kultura, a to su razne lake note i narodnjaci. Nemam ja ništa protiv narodnjaka, da ih netko sluša ili da se uz njih dobro zabavi, ali mislim da se ljudi zabavljaju uz tu glazbu zato jer za bolju ne znaju. Da im se pruži mogućnost da čuju dobru glazbu, s nekom pričom i objašnjenjem, situacija bi vjerojatno bila drugačija i u noćnom životu. I vlasnici klubova u nedostatku ideja posežu za ‘cajkama’, jer im to donosi sigurnu lovu. Nekad je u kafićima bilo nezamislivo da zvuk bude loš, danas je to normalna pojava. Nekad se nova glazba nije mogla čuti ni na radiju, već isključivo u disku. Ne razumijem ni lokale u kojima se pušta glazba koju mogu kupiti na benzinskoj pumpi. Klubovi bi trebali biti mjesta u kojima ćeš čuti glazbu koju ne možeš čuti na radiju, niti kupiti na pumpi i u svakom glazbenom dućanu. Međutim, navike je teško mijenjati. Ljude će danas više veseliti ako je neka cuga na party cijeni, dakle par kuna jeftinija, nego da čuje set nekog mog kolege DJ-a – zaključio je Ivan Krnjić.
Komentari su zatvoreni.