Mirnu večernju kavicu u Art Rock Caffeu, prije odigranih Stilskih vježbi, prvih u Križevcima a punih 39 godina na sceni, ispijali su glumački velikani Lela Margitić i Pero Kvrgić, kad je križevački redatelj Boris Čataj, u kratkom razgovoru, svom dugogodišnjem poznaniku Kvrgiću prenio pozdrave Samuela Becketta, 17 godina nakon smrti tog predstavnika teatra apsurda.
Na glumčevo veliko oduševljenje, Čataj ga je podsjetio na predstavu Svršetak igre (Fin de partie), koju je 12. rujna 1958. tadašnje Zagrebačko dramsko kazalište, danas dramsko kazalište Gavella, odigralo na sceni dečjeg pozorišta Boško Buha u Beogradu. U Beckettovoj drami pod redateljskom palicom Mladena Škiljana, jednog od osnivača Gavelle i rođenog Križevčanina, uz Kvrgića glumili su Emil Glad, Marija Kohn i Josip Marotti.
Tom prilikom predstavu je vidio književnik i filozof Radomir Konstantinović, koji je prijateljevao sa samim Beckettom, tada stanovnikom Pariza. Oduševljen izvedbom, Konstantinović šalje Beckettu pismo s programom te isječcima iz novina, na koje ovaj, zbog poslovne odsutnosti, odgovara tek 5. veljače 1959.
Cijelo pismo u originalu i prijevodu uvrstio je Konstantinović u svoju knjižicu naslova Beket prijatelj u kojoj, između ostalog, stoji: "Fotografija iz Kraja partije mnogo mi se dopala. Molim vas da gospodinu Škiljanu i njegovim drugovima prenesete moje pozdrave i zahvalnost. Sam Beckett"
Konstantinovićevo izdanje iz 2000. Čataj je uspio nabaviti, pa se tako, igrom slučaja ili sudbine, našao u ulozi prenositelja pozdrava svjetskog velikana drame hrvatskom glumcu, koji je s velikim zanimanjem prelistao knjigu i kopirao pisma, za koja je sam Konstantinović napisao: "Iako su ovo prijateljska pisma, ponekad samo pozdravi, poneka rečenica, ili samo reč, ili čak samo poneki naglasak, obećavali su mi njegovo lice. Pokušavao sam da ga vidim; i da ga zadržim, što mogu duže."
Komentari su zatvoreni.