5. GODIŠNJICA UDRUGE SAFEHOUSE @ KLUB KULTURE
23. 12. 2006. ušao sam u Klub kulture u nadi da ću kao prije nekih 2-3 godine opet moći osjetiti dio odlične party atmosfere na kakvu sam bio navikao nailaziti unutar sada zatvorenog, skučenog prostora kultnog križevačkog kluba Safehouse. No, vidi ti iznenađenja, to mi nikako nije polazilo za rukom. Ne znam kako bih opisao taj čudan osjećaj otuđenosti koji sa svakim ritmom postajao sve veći i veći. U najmanju ruku – čudno. Ma koliko se god trudio nikako nisam uspio ući u film koji se u Klubu kulture te večeri vrtio, i to me pomalo frustriralo.
Za gramofonima je taman bila gošća iz Münchena, Ana, kad me volja za nastavkom partijanja prošla. Niti mi je glazba odgovarala, one poznate Safehouse vibre nije bilo, publika je bila raštrkana po velikom prostoru… Jednostavno to nije bilo to. Da se razumijemo, nemam nikakvih predrasuda prema elektronskoj glazbi, dapače, pohodio sam brojne party-je, kako u Safehouse-u, tako i u bivšem OTV domu, Boogaloo-u Mastres-u i sličnim klubovima, i stvarno mogu reći da volim poslušati glazbu takve vrste, no 24. 12. jednostavno nije išlo po mojoj mjeri.
Pomislio sam da nisam dovoljno kompetentan kako bih vjerno opisao atmosferu s tog eventa, jer ipak, koliko god volio elektronsku glazbu, ipak ona nije ona vrsta glazbe koja me najviše, cijelog pokreće, pa sam se stoga za pomoć obratio potpredsjedniku udruge Safehouse – Peteru Fabjanu, čovjeku koji je stvorio respektabilnu clubbing scenu u Križevcima, i s njime obavio jedan kratki e-intervju, u kojem smo prošli od općih informacija o radu udruge Safehouse, do atmosfere koja je obilježila party povodom 5. godišnjice djelovanja iste. Udruga Safehouse sada trenutno nema svoj prostor već djeluje na kućnoj adresi Petera Fabjana, ima preko 100 članova od kojih je desetak onih koji marljivo i predano rade i kojima se ponajprije treba zahvaliti na svim programima koje je udruga priredila, kako u Križevcima, tako i izvan njih. Zašto mi se činilo da nedostaje vibra, tko je bio zvijezda večeri, kako stoji križevačka clubbing scena u odnosu na ostatak Hrvatske i svijeta… Saznajte u produžetku.
Što se događalo sa Safehouse-om od kada se klub zatvorio, do kakvih je promjena došlo?
Najveća promjena koja se dogodila je upravo ta da smo ostali bez osnovnog i primarnog projekta Udruge, koja je osnovana isključivo s ciljem da upravo kroz taj klub djeluje na poboljšanje nekakve clubbing ponude u gradu a i nesto šire, i tako direktno utječe na decentralizaciju clubbing scene u HR.
Tako smo ustvari postali SAFEHOUSE bez HOUSE-a, izgubili prvobitan cilj, ali nakon početnog parmjesečnog šoka, kada su krenuli bookinzi naših DJ-a u drugim gradovima i drugim klubovima, shvatili smo da idemo dalje, bez kuće, ali sigurno…
Bilo je tu i kadrovskih promjena, npr. promjena predsjednika Udruge, pošto sam ja odstupio s te dužnosti radi preopterećenosti privatnim poslom. Ne sumnjam da će novi predsjednik, ukoliko ne izgubi volju i borbenost prerano, uvesti udrugu u novu fazu djelovanja, stepenicu više…
Što bi izdvojio kao najveće uspjehe i podvige udruge?
Teško mi je neki projekt izdvojiti kao najveći uspjeh ili podvig udruge… U smislu promoviranja elektronske glazbe to bi svakako bili MINIMAL SAFETY i SAFETY’S OFF projekti, u kojima smo stvarno decentralizirali scenu elektronske glazbe, i doveli po prvi puta u Hrvatsku, i to samo u Križevce, ljude koji su aktivno na vrhu scene, poput Magde iz Minusa iz Detroita/Berlina, Jonny Rocka iz Music For Freaks iz Londona, Riley Reinholda aka. Triple R iz Traum Trapeza iz Kelna, Chloe iz Karata iz Pariza, Sonju Moonear sa Gigolo rec iz Geneve, Underground Resistance iz Detroita…
Kaj se tiče promoviranja naših domaćih križevačkih Dj-a i križevačke scene, izdvojio bih gostovanje u srcu zagrebačkog clubbinga, popularne Točkice, kada su samo naši DJ-i napunili i dostojno razvalili klub… U vezi promoviranja našeg domaćeg, smatram da je svaki naš nastup popraćen dobrom recenzijom u javnosti, veliki uspjeh u stvaranju «branda» naših križevačkih DJ-a…
U edukacijskom smislu pak, kao najveći uspjeh izdvojio bih organiziranje radionice elektronske glazbe, za DJ-e i producente, vođene pod dirigentskom palicom velemajstora DJ-a Luke i Ceta, sponzorirane od Vestaxa, nakon koje je slična stvar pokrenuta i u ostalim gradovima u HR, pa bi se moglo reći da smo mi ipak bili pioniri.
Kao što se moglo vidjeti 23.12. još uvijek su aktivni vaši stari residenti, još uvijek dolaze gosti iz inozemstva…
Naravno, naši rezidenti su glavni razlog našeg postojanja, iako oni to nekad ne doživljavaju baš tako, hahaha… Mi smo tu radi promoviranja elektronske glazbe i kulture koja uz nju ide, isto kao i radi promoviranja križevačke scene i DJ-a koji uz nju idu… Nećemo stati promovirati naše sve dok ne budu imali mjesečno sve petke i subote ispunjene bookinzima sa svih strana, haha.
što se tiče gostiju iz inozemstva, niti tu nećemo posustati, jer oni dolaze predstaviti svoj zvuk, zvuk njihovog grada, clubbinga u njihovom gradu. Od njih nekad učimo, nekad se uspoređujemo, nekad dobijemo vrijedne kontakte, nekad se samo družimo i zezamo, razmjenjujemo iskustva…
Što nam je party 24.12. sve ponudio?
Badnji party nije nam ponudio ništa spektakularno, tek obilježavanje 5. godišnjice rada naše udruge, uz dobru muziku i prijatno druženje članova, uz drage nam prijatelje iz cijele sjeverne Hrvatske, a i šire…
Što se sve puštalo, što se moglo poslušati?
Namjerno smo u najavama za taj event jednostavno pisali da se svira elektronska glazba ne ističući neke posebne pravce, jer zaista se moglo svega čuti…
Od techa i acidhousea, sa sada vec prepoznatljivim THX-ovim house grooveom, do Rope&Little G-ja sa njihovom strogo minimal stylom, do Savage-a sa fuzijom svega i svačega, od japanskog minimala do europskog zadnjeg trenda, do Ane koja je odsvirala ono što se trenutno u kultnom minhenskom klubu Herry Klein svira, pa natrag do Luke koji također uvijek ispušta fuziju svakakve elektronske glazbe za čiji veliki dio uopće ne možemo objasniti koji je stil…
Danas je jako teško točno definirati stil ili podžanr elektronske glazbe, jer su se i ti stilovi/podžanrovi razgranali u više malih smjerova koji su također pod utjecajem ostalih smjerova… Uglavnom kvalitetne glazbe je bilo u potocima.
Koliko su izvedbe bile kvalitetne?
Što se tiče tehničkog dijela, izvedbe su bile jako kvalitetne, mixevi su bili brzi i precizni od strane svih DJ-a i tu nije bilo problema… Problem je bio u kontaktu DJ-a i publike, u stvari, u manjku kontakta što za naše partije nije baš uobičajeno, a kako Badnjak odmiče, sve sam više uvjeren da je to radi projektora koji DJ-u non-stop svijetli direktno u oči zbog čega on ne vidi publiku, pa je logično zaključiti da je teško, gotovo neostvarivo, uspostaviti kontakt s nekim koga ustvari ne vidiš, zar ne?
Uglavnom, na sljedećem eventu pridodat ćemo veliku važnost tome, jer smatram da je kontakt DJ-a i publike jako bitan faktor u stvaranju jednog uspjelog partija.
Tko je, po tvome sudu, bio zvijezda večeri?
Po mom sudu nitko se nije pretjerano izdvojio i svi su jednako doprinjeli fešti dobrom svirkom i dobrom mjuzom, ali moram spomenuti da što je više party odmicao, sve više ljudi mi je prilazilo s pitanjem «kada Luka počinje?»
Isto tako čini mi se da je party bio pravi, s pravom rave vibrom, tek zadnjih sat vremena, što bi značilo da je ipak Luka bio zvijezda večeri. Uz to, puštao je na tri gramofona, a ne dva, što samo po sebi ispunjava karakteristiku zvijezda, hahaha… Ali primijetio sam i njegov manjak kontakta s publikom i zbog toga po mom sudu ne bih nikoga izdvajao..
Koja su bila tvoja očekivanja, i jesu li se ispunila?
Iskreno, i jesu i nisu… Bez obzira što smo uspješno obilježili 5. rođendan sa dragim prijateljima, u predbožićnom raspoloženju, mogu reći da su se iščekivanja ispunila u tom smislu, ali imam osjećaj da je svima «nešto» falilo.
Ovo «nešto» još nisam uspio definirati u ovih par dana, haha… Uglavnom, očekivao sam muzički odličan party, ispunjen dobrim feelingom i vibrom povodom 5. godišnjice rada, a čini mi se da sam dobio samo čisto obilježavanje 5. godišnjice rada…
Muzički sam možda malo više očekivao od Ane, pošto ona ipak dolazi iz kultnog kluba europskog velegrada Münchena, a čini mi se da nije ništa bolje puštala od našeg npr. Savage-a… Niti bolja tehnika, niti kvalitetnija ili ako baš hoćete, novija muzika…. Čak mi se čini da je jedan Savage iz Križevaca već i prerastao fazu u kojoj je sada Ana iz Münchena, iako je bilo i istih ploča koje su puštali…
Kakva se publika skupila u Klubu kulture i da li se ista promijenila od ”zlatnih dana” Safehousea?
Ako ikome možemo zahvaliti na ovih 5. godina, onda je to naša publika, odnosno stručno – naši krajni korisnici… Selidbom našeg programa u Klub kulture, možemo nakon drugog partija tamo reći da smo zadržali publiku, čak je i proširili, odnosno, uspjeli smo nekih 150-ak – 200-tinjak ljudi koji su prošli kroz klub Safehouse okupiti odjednom u većem klubu. Iako ima naših prijatelja koji su nam iz raznih razloga falili na ovom eventu, veliki respect ide svim Križevčanima kao i Međimurcima, Marofčanima, Ludbrežanima, Virovitičancima, Zagrepčanima, Vrbovčanima, Koprivničancima i svima u regiji koji nam pružaju veliku podršku u borbi protiv decentralizacije klupske scene…
Čini se da je Safehouse organizacija prerasla mali legendarni klub Safehouse jer količina posjetitelja na zadnja dva eventa ne bi fizički stala u bivši klub. Ali nema bojazni, još uvijek smo u malom klubu, i tako će i ostati!
Suradnja sa Klubom kulture?
Suradnja sa Klubom je za sada izvrsna, obje organizacije u klubu (K.V.A.R.K. i Tempus) i naravno, legendarni vojnici, uvelike su pomogli u ostvarenju oba dosadašnja eventa. Odnosi se s vremenom mogu samo popraviti, iskustvo uvijek radi svoje.
Kakvo je stanje na našoj, Križevačkoj, party sceni danas, u usporedbi sa scenom u ostatku RH, i na kraju krajeva u svijetu?
Sad ću malo u strahu govoriti, jer će sigurno biti onih koji će me krivo razumijeti, ali bez obzira na ne baš najuspješniji zadnji event, mislim da je križevačka party scena negdje pri vrhu u HR… Naravno da se ne možemo mjeriti sa Zagrebom ili Splitom iako smo proteklih godina imali dosta gostovanja kakva nisu imali niti oni, ali da … Ne, tu ću stati….
Zašto se ne bi mjerili sa npr. Zagrebom….?
Ovakva elektronska plesna glazba bolje prolazi u Križevcima nego u Zagrebu… U Zagrebu ovu glazbu možeš čuti ili u polupraznom OTV-u ili PAUKU, ili u prenapučenom Fanatic-u ili Masters-u…. Respect svima, ali nijedna situacija nije baš pogodna za dobar ples, dok je Klub kulture idealan za 200-300 ljudi; a ruku na srce, ova glazba ipak nije za mase (jos!?) i ne može skupiti više od toliko posjetitelja niti u Zagrebu, niti igdje u HR…
Isto tako, činjenica da Savagea možemo mjeriti (ako već ne priznajemo da je bolji) sa Anom iz Münchena, kao što možemo jednog Luku mjeriti sa Hellom iz Gigola ili Pierrom, čiji se mixevi iz 2006. ne razlikuju od Lukinih iz Safehousea 2004., i kao što možemo Klub kulture izdvojiti od masu klubova u HR, imamo pravo reći da smo mi Križevčani u vrhu elektronske glazbene scene… Mnogi nam to još ne priznaju, ali natjerat ćemo ih iduće godine sa kvalitetnim programom.
Radimo na samo jednom velikom projektu koji će izaći, nadam se, u 2007…. Radi se o projektu 48260kolektiv, internet portalu u čijem sklopu planiramo pokrenuti nezavisni net label «48260records» na kojem ćemo izdavati križevačku produkciju, zatim podlabel «48260beatz» na kojem ćemo često i redovito izdavati mixeve naših resident Dj-a, a uz to, naravno, očekuju vas i redoviti plesnjaci sa našim i stranim DJ-ima.
U planu je i nastavak Kalničkog Radničkog Festivala, ali više o svemu treba ipak pitati novog predsjednika, haha (Vedran Bartolec – op.a.).
Komentari su zatvoreni.