U petak navečer, uz 40 minutno kašnjenje, u križevačkom
Klubu kulture sa punih dva sata svirke pred pedesetak posjetitelja nastupio je,
ne kako je najavljivano – The Sick Swing
Orchestra, već The Sick Swing Quartet.
Dečki su svoje profesionalno odsvirali tako da smo na jazz
i klasičnoj gitari, klavijaturama i klarinetu čuli mnoge poznate jazz standarde
u swing aranžmanu, kao npr. Fly me to
the moon, It don’t mean a thing, Sweet Georgia Brown, Sweet Sue i Shine, ali s obzirom na brojčani hendikep, nisu uspjeli izvesti
najpoznatiju vlastitu pjesmu Tvrdo, meko
kao ni mnoge druge poznate i manje poznate pjesme koje inače redovito izvode.
The Sick Swing Orchestra je bend koji doista volim slušati
jer je u stanju i najneritmičnije slušatelje natjerati na ples i
najmrzovoljnije u freneziju. Viđala sam ih na raznim nastupima, ali moram
priznati da su čak na otvorenom prostoru na -5° C svirali s više entuzijazma
nego prekjučer u Klubu kulture.
Unatoč korektnoj svirci, pomalo je tužno gledati ovaj
ansambl u drastično smanjenom sastavu i sa tako neraspoloženim pjevačem koji je
inače generator dobre zabave i zafrkancije. Usiljenoj atmosferi na pozornice
uvelike je pridonio i sam organizator koji nije iz prostora iznio stolove i stolce
i time omogućio publici da se prikuje za stolce, zabrblja i zanemari glavni
događaj večeri.
Križevačka publika sigurno nije kriva što joj se ovaj orkestar predstavio u osakaćenom
sastavu, ali je definitivno pomogla da se predstavi u sterilnom, izmorenom i
nezainteresiranom sastavu.
Foto: V.P.
Komentari su zatvoreni.