"On every street in every city, there’s a nobody who dreams of being a somebody."
Travis Bickle (De Niro) je 26-godišnji mladić koji zbog kronične nesanice vozi taksi noću ulicama New Yorka. Život mu se sastoji od jednoličnih dana – čišćenje stražnjeg sjedala nakon noćne smjene, porno filmova u porno kinu i pisanja dnevnika u prljavom sobičku. Usamljenost, depresivnost, izolacija čine njegovu svakodnevicu. Djevojka koju idealizira, Betsy (Shepherd), na kraju postane jedna od mnogih, dio mase. Bilo kakvi pokušaji zbližavanja propadaju brzo, usamljenost raste, a s njom i sve veći poriv "da učini nešto, nešto veliko". Travis kupuje pištolj. Ne jedan, nego četiri. Gadi mu se svijet koji ga okružuje, jer noć je vrijeme kad su ulice New Yorka ispunjene najgorim ološem. U njegov život slučajno ušeta 12-godišnja prostitutka Iris (Foster) koju Travis poželi spasiti od svijeta u kojem živi.
Naslov izvornika: Taxi driver
Režija: Martin Scorsese
Scenarij: Paul Schrader
Žanr: drama
Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Harvey Keitel, Cybill Shepherd, Peter Boyle, Albert Brooks
Nikad se ne zna iz kojeg mračnog ugla vreba inspiracija
Paul Schrader (scenarist) se 1973. razveo od žene i noći provodio spavajući u autu. To je za njega bilo teško razdoblje života, jer osim što mu je brak propao, i on sam proglašen je propalim filmskim kritičarem. Nije imao nikakav posao na vidiku, a ni kuću u koju bi se sklonio tako da je dane provodio lutajući ulicama Los Angelesa gdje je postao redoviti gost svih pornokina. U to vrijeme u medijima je objavljen dnevnik Arthura Bremera, poremećenog ubojice, u kojem je potanko opisan plan ubojstva predsjednika Nixona. Bremer nije uspio izvršiti svoj plan o atentatu jer je ocijenio da je Nixonovo osiguranje prejako da ga ubije, pa je odlučio da "počasna žrtva" bude George Wallace, kandidat za predsjednika kojeg je na kraju i ubio u jesen 1971. Schrader je bio fasciniran ubojičinim memoarima koji su mu, uz vlastito životno iskustvo poslužili kao temelj za gradnju lika Travisa Bicklea. 
No tu zakulisna priča o ubojicama nažalost ne završava. Pet godina nakon što je Taksist ugledao svjetla kinodvorana, svijet je dočekala vijest o atentatu na predsjednika Reagana. Ubojica John Hinckley, Jr. bio je opsjednut ovim filmom i glumicom Jodie Foster koja tumači mladu prostitutku. Nakon što se Foster upisala na Yale University, Hinckley je počeo sa svojim terorom. Slao joj je pisma, pjesme, cvijeće, zvao ju telefonom. Međutim, nije uspio uspostaviti kontakt. To je bio trenutak u kojem odlučuje organizirati atentat na predsjednika nadajući se kako će time skrenuti njenu pozornost na sebe. U jednom intervjuu nakon uhićenja, dao je izjavu da je film Taksist pogledao čak 168 puta. Na suđenju 1981. sud je donio oslobađajuću presudu zbog njegovog mentalnog stanja i Hinckley je smješten u psihijatrijsku ustanovu.
Meni govoriš?!
Najpoznatija scena iz filma zasigurno je ona u kojoj Travis pred
ogledalom vježba brzopotezno izvlačenje pištolja uz govor koji će kasnije postati jedan od najpoznatijih filmskih citata."You talkin’ to me? You talkin’ to me? You talkin’ to me? Then who the hell else are you talkin’ to? You talkin’ to me? Well, I’m the only one here."
U scenariju je međutim stajala samo kratka uputa glumcu "Travis se promatra u ogledalu". U trenutku kad je klapa označila početak snimanja scene De Niro je odlučio improvizirati i dati Travisu jedan onako "frajerski" nastup. Scorsese je bio oduševljen, isto kao i ostatak ekipe i ta scena je ušla u film nepromijenjena, točno onakva kako je prvi put snimljena.
Film je 70-ih godina ocijenjen kao iznimno provokativan i nasilan, scene nasilja i krvoprolića nisu cenzurirane, tako da je Scorsese morao na kraju potamniti jarko crvenu boju krvi kako se te scene ipak ne bi doimale toliko intenzivnima. Međutim, nakon što su boje u filmu dobile zagasit ton, originalna snimka se izgubila tako da danas postoji samo ova "potamnjena" verzija.
Mnogi su bili zabrinuti i za 12-godišnju Jodie Foster zbog teške uloge i eksplicitnih scena. Zbog njenih godina u nekim je scenama dublirala njena starija sestra, međutim Foster je svoj posao obavila visoko profesionalno i postala velika filmska zvijezda. Zanimljiva je činjenica da se za ulogu pripremala družeći se s djevojkom pravom prostitukom koja se na kraju pojavila u jednoj sceni filma kao njena prijateljica i "kolegica" s ulice.
U filmu se suptilno provlači motiv Vijetnamskog rata i posljedica koje su američki vojnici donijeli sa sobom kući (PTSP). Jedna od
referenci na rat je i Travisova irokeza. Dok bi vojnici u Vijetnamu imali neki posebno važan i opasan zadatak pred sobom, brijali su glave i nosili irokeze. Te situacije su bile visoko opasne i rizične, baš kao i Travisov plan za ubojstvo predsjedničkog kandidata.
O kraju filma se mnogo pisalo i mnogo se o njemu raspravljalo. Nakon krvavog obračuna Travis postaje nacionalni heroj. Svi novinski članci veličaju njegovu hrabrost što se obračunao s najgorim ološem i spasio dijete iz pakla prostitucije. Epilog donosi pismo Irisinih roditelja koji mu zahvaljuju što im je spasio kćer. Od nikoga, postaje netko. Od usamljenog pustinjaka preko noći postaje uzornim građaninom.
Dok jedni tvrde da je kraj samo iluzija, o kojoj Travis mašta dok umire od posljedica ranjavanja, drugi su mišljenja da je epilog odraz stvarnih događaja. U trenutku dok Betsy izlazi iz taksija, a Travis odlazi, čuje se neobičan zvuk zvona i u retrovizoru se vidi njegov pogled. Scorsese na DVD izdanju komentira da je pogled uhvaćen u retrovizoru simbol mogućeg nagovještaja novog ludila koje se sprema, tzv. mirror glance, jer depresija i nasilje ne moraju nužno biti "izlječeni" činjenicom da je postao nacionalni heroj preko noći. Taj isti motiv je upotrijebio i Stanley Kubrick na kraju svojeg filma Paklena naranča u kojem se glavni lik Alex ipak vraća svom ustaljenom psihopatskom stanju.
Kvaliteta i bez Oscara na polici
Taksist se trenutno nalazi na 36. mjestu IMDB (International Movie DataBase) ljestvice najboljih filmova svih vremena. Na ljestvici Američkog Filmskog Instituta AFI’s 100 Years… 100 Movies zauzeo je 47.mjesto Bio je nagrađivan na Cannes Film Festivalu, Robert De Niro dobio je nagradu filmskih kritičara za najboljeg glumca, a Jodie Foster za najbolju sporednu ulogu. Nagrađivana je i glazba iz filma koju je skladao Bernard Herrman poznat po suradnji s Hitchcockom (Pyscho). Film je bio nominiran za Oscara i to u četiri kategorije: za najboljeg glavnog glumca, najbolju sporednu glumicu, najbolji film i za najbolje glazbeno ostvarenje.
Međutim, Taksist nije dobio nijedan zlatni kipić. Imao je tu nesreću da se za nagradu borio iste one godine kad i popularni Rocky.
National Film Registry (Nacionalni filmski registar) uvrstio je Taksista na popis filmova koji će biti sačuvani zbog svoje posebne kulturološke, povijesne ili estetičke vrijednosti. Rocky međutim, još nije stigao na tu listu.
Ocjena filma: 5/5
Komentari su zatvoreni.