Đir na dan 28.srpnja oko 10 sati.
Spustija san se u Grad (ali prvo san mora malo proć i priko Rive). Jedan malo veći brod čeka je ulaz u splitsku luku.
Onda san iša na peškariju (petak je) naći bokun ribe (što je još hotelijeri nisu otkupili).
Za mene je danas bija slab izbor. Kupija san svega po kila kokota. Volin ih frigane (iako su dobri i lešo).
Kako
je već bilo prošlo 10 sati, moga san i u Palači Milesi posjetiti
retrospektivnu izložbu Josipa (Pino) Trostmanna, koja je otvorena do 1.
kolovoza. Palača Milesi je na Voćnom trgu (danas Radićev trg) poznat
svima koji su gledali Velo misto.
Dopustili su mi snimiti dvi slike. Snimija san one koje su mi bile prepoznatljivog sadržaja.
Vanka (a i u ladu) je previše vruće, pa sam đir nastavija (ka Pazaru) kroz podrume Dioklecijanove palače.
Podrumi su krcati strancima.
U prolazu je izložen, music box koji sadrži 24 mala vergla, nešto što do sada nisam nikada vidija.
Kad se okreće ručica bilo kojeg verglića čuje se (uvik drukčija) starinska glazba originalnih verglova.
Na music boxu je i web adresa.
I tako malo pomalo stiga san i do Pazara.
On je za Split Trbuh Splita (kao što i Pariz ima Trbuh Pariza).
Povrća i voća ima kakvog ti srce želi (a žep omogućava).
Kako je ovo litno vrime triba jist laganiju spizu, pa su "pali" fažoleti i tikvice.
A onda san odma iša doma, da mi se riba nebi skuvala u vričici.
Komentari su zatvoreni.