Za razliku od križevačkih i ostalih hrvatskih buseva, panamski busevi
su preliveni žarkim bojama i različitim detaljima.
To ih same čini
umjetničkim djelima na kotačima koji zapanjuje mnoge turiste koji nisu
naviknuti na ovakvo, mogla bi reći, čudo.
Pročitajte prvo ovogodišnje Pismo iz Paname, o Crvenim đavlima!
Crveni đavli (Diablos Rojos) su renovirani školski
busevi čiji im vlasnici privatnici daju osobnost oslikavajući na njima
razne dotjerane političke ili popularne javne ličnosti, likove iz
crtića, religijske motive, pa čak i obiteljske portrete, posebno
djeteta. Crveni đavli poznati su po svojim žarkim bojama koje danju svjetlucaju na suncu i jako su primamljive za oko, dok noću ova limena čudovista
ožive svojim raznim lampama i svjetlima iz metalnog okvira. U spoju s
latinskom muzikom koja odjekuje u njima prave nevjerojatnu atmosferu i
pravi doživljaj.
Iako postoje razne autobusne stanice u strateškim dijelovima ovog
čudnovatog grada, putnik namjernik primjetit će kako su tablice s
voznim redom jednostavno nevidljive. Naime, vozni redovi ne postoje na
papiru. Jedini način spoznaje smjera nekog Crvenog đavla je gledanje nekoliko označenih ulica na prozorima te slušanje takozvanog "purana" (Pavo),
najčešće mladog dečka koji stoji na ulazu busa držeći se za cijev.
Njegov je posao dozvati što više ljudi da uđu u autobus uzbuđenim
najavljivanjem nadolazećih stanica.
Za ulazak u Crvenog đavla nije obvezno čekanje na autobusnim
stanicama. Ovdje vrijedi pravilo stopiranja. Drugim riječima, dovoljno
je stati na rub kolnika te dignuti ruku u zrak i ako vas vozač spazi,
onda stane, pokupi vas te ide dalje. Isto vrijedi i za iskrcavanje –
dovikneš "Stanica!" i vozač prvom prilikom stane pokraj kolnika,
platiš, te izađeš van.
Prijevoz u Crvenom đavlu za studente u školskim uniformama stoji oko 1kn dok je za sve ostale cijena oko 1.5kn.
Komentari su zatvoreni.