ponajviše u znaku grungea. Iako je band Mudhoney postigao prilično velik
komercijalni uspjeh krajem osamdesetih, grunge zapravo tek početkom devedesetih
doživljava svoje najveće trenutke. Za to je svakako najzaslužniji band Nirvana,
jer su 1991. izdali album Nevermind, koji je postao najveći hit diljem svijeta
(posebno pjesma Smells Like Teen Spirit) te se i danas smatra jednim od
najboljih i najutjecajnijih rock albuma.
Izniman uspjeh tog albuma utjecao je na proboj ostalih
grunge bandova (Stone Temple Pilots, Silverchair, Bush) te je podigao
popularnost njihovih albuma (najbolji primjer je debut album Ten banda Pearl
Jam, koji je izašao mjesec dana prije Neverminda).
Istodobno, popularnost hair metala u devedesetima je sve
više opadala – grunge se kao njegova suprotnost odlikovao jednostavnijom
(minimalističkom) glazbenom izvedbom sličnom onoj kod punk glazbe (dok su hair
metal obilježili kompleksniji i snažni rifovi) te stihovima koji su pokazivali
više društvene osvještenosti.
Grunge je polako postao vrsta kulture koju je pratio i
karakterističan stil odijevanja potekao još iz vremena izvornog grungea
Seattle-a i okolice – poderane traperice, flanel košulje, Doc Martens cipele
(popularne martensice), Converse tenisice i sl.
Svoj vrhunac grunge je doživio sredinom 90-ih, a nakon smrti
frontmana Nirvane Kurta Cobaina (koja predstavlja jedan od središnjih događaja
tog desetljeća) započinje svoj lagani pad, čime je završilo jedno razdoblje alternativnog
rocka i započelo drugo.
U tom razdoblju koje je uslijedilo dominirali su Foo
Fighters, Green Day i slični bandovi. Značajna je 1995. godina kada kanadska
pjevačica Alanis Morissete izdaje album Jagged Little Pill koji je pokrenuo val
popularnosti albuma ženskih izvođača s motivima ”osobne ispovijesti”. Od
srodnih izvođačica najistaknutije su bile Jewel, Fiona Apple, Tori Amos, Liz
Phair i dr.
Krajem 90-ih u SAD-u dolazi do konsolidacije glazbene scene
i do pojave pop punka, za što su najzaslužniji bandovi Blink 182 i Green Day.
Još se jedan glazbeni stil pojavio i stekao veliku popularnost – bio je to tzv.
nu-metal, koji je predstavljao kombinaciju grungea, metala i hip-hopa.
Najuspješniji bandovi spomenutog stila bili su Linkin Park, Slipknot, Creed,
Limp Bizkit, Disturbed i Static-X (prvi koji su svojim snažnim rifovima
postavili temelje takve glazbe bili su Korn još u prvoj polovini 90-ih).
Zbog velike popularnosti grungea, ali i sve više hip-hop
glazbe, svjetskom glazbenom scenom na početku 90-ih dominirali su američki
bandovi i ta američka ”invazija” bacila je britansku scenu u drugi plan. Kao
odgovor na takvo stanje došlo je do ponovnog oživljavanja alternativnog rocka u
Velikoj Britaniji, koji je bio pod vidljivim utjecajem glazbe 60-ih i 70-ih
(The Beatles, The Rolling Stones, Pink Floyd, Led Zeppelin). Taj pokret nazvan
je britpop, a nekoliko je značajnih albuma označilo njegov početak, između
ostalog Definitely Maybe (1994.) – debut album banda Oasis, zatim Parklife
(1994.) banda Blur i Suede (1993.) banda Suede. Suede su bili prvi britanski
band kojeg je publika u potpunosti prihvatila kao odgovor na grunge SAD-a.
Uspjeh britpopa je na neki način predstavljao povratak britanskog izgubljenog
ponosa i uskoro su se osim spomenutih bandova počeli pojavljivati i ostali
bandovi, među kojima su najznačajniji Radiohead, The Verve, Supergrass, Primal
Scream, Pulp, Ocean Color Scene i dr.
Vrhunac popularnosti britpop je uživao 1995. kada su veliku
borbu za naslov najboljeg britpop banda vodili Blur i Oasis. U tom razdoblju
valja istaknuti album The Great Escape banda Blur i posebno Oasis-ov (What’s
The Story) Morning glory?, za koji se smatra da je u sebi na najbolji način
utjelovio bit britpop pokreta i vjerno prikazao njegovu osobnost.
Većina pripadnika britpopa činili su engleski bandovi, no
bilo je i izuzetaka od kojih u prvom redu valja istaknuti velške bandove Super
Furry Animals, Manic Street Preachers i Stereophonics, škotske Travis i Belle
and Sebastian, te irske predstavnike The Cranberries i Sinead O’ Connor. Tako
je britpop ujedinio u sebi sve regije Velike Britanije i ustalio se kao
istinski britanski pokret.
U razdoblju od 1996. do 1998. britpop je počeo slabiti jer nije
mogao ispuniti velika očekivanja koja su mu bila nametnuta. Ipak, 1997. izdana
su dva albuma koja su doživjela velik uspjeh među širom publikom – OK Computer
banda Radiohead te Urban Hymns banda The Verve.
1998. Robbie Williams dolazi na vrh ljestvica i s time
započinje sve jači odmak od rocka prema popu što je označilo definitivan kraj
ere britpopa. Do kraja desetljeća svjetskom scenom dominirali su razni girl
(All Saints, Sugarbabes) i boy (Backstreet Boys, Hanson, Westlife) bandovi te
solo izvođači poput spomenutog Robbiea Williamsa te Britney Spears.
No unatoč tome što je pop glazba izbila u prvi plan, od
2000. godine nadalje pojavilo se nekoliko kvalitetnih rock bandova koji su
inspiraciju crpili upravo iz minulog razdoblja britpopa. O takvim i drugim
bandovima bit će riječi sljedeći put kada će posljednja kolumna dati pregled
suvremenih trendova u rock glazbi.
Komentari su zatvoreni.