novi zvuk koji je nazvan surf glazbom. Začetnici preobražaja bili su Dick Dale
i The Surfaris, a novosti su se prvenstveno odražavale u vidu bržeg tempa
izvođenja, inovativnijeg korištenja udaraljki i električne gitare te
prevladavanja instrumentalnog karaktera.
Među prvim skladbama surf rocka
koje su predstavljale uzore kasnijim izvođačima ističu se Movin’ And Groovin’
Duanea Eddya te Let’s Go Trippin’ spomenutog Dicka Dalea. Najuspješniji
sljedbenici bili su Jan and Dean te posebno The Beach Boys (predvođeni Brianom
Wilsonom), koji su surf rock uzdigli do vrhunca popularnosti te stvorili tzv.
”kalifornijski” zvuk. Njihova glazba odlikovala se izraženom vedrinom i melodioznošću
(Good Vibrations, Surfing USA, Help Me Rhonda i dr.) dok su kao motivi najčešće
prevladavali motivi mora, sunca, lijepih žena i vožnje na dasci (surfanja).
Već je spomenuto kako je američki
rock and roll svoj najraniji i najveći utjecaj doživio na području Velike
Britanije. To se pokazalo kao plodno tlo i mnogobrojni britanski teenageri pod
utjecajem rocka i rhythm&bluesa počeli su osnivati vlastite bandove. Za
razliku od SAD-a, Velika Britanija nije bila toliko opterećena rasnom
segregacijom, te je polako postala središtem rock svijeta i polazna točka sa
koje će se otisnuti nova generacija rockera započevši tako tzv. britansku
invaziju. Prvim razdobljem britanske invazije smatra se period od 1958. do
1969. a započinje kada 1958. Cliff Richard osniva svoj band The Drifters, koji
je kasnije nazvan The Shadows. Njihov prvi hit Move It predstavljao je prvi
veliki britanski rock hit ali i rođenje tzv. britanskog rocka. The Drifters su
bili inovatori u svakom pogledu te uvelike utjecali na buduće rock bandove, kako
britanske, tako i američke. Njihov koncept banda koji je postavio standard sastojao
se od dvije gitare, električne bas gitare i bubnjeva, uvodeći pritom Fender
Stratocaster gitaru i pojam vodećeg gitarista.
Početkom šezdesetih britanski
rock je vodio glavnu riječ u svijetu. Britanski glazbenici su polako stvorili
svoj originalni zvuk, nadmašivši tako svoje učitelje s druge strane oceana.
Među najuspješnijim
predstavnicima britanskog rocka u ovom razdoblju isticala se četvorka iz
Liverpoola, koja će kasnije postati najvećim, najutjecajnijim i najpopularnijim
rock bandom svih vremena – The Beatles (Paul McCartney, John Lennon, George Harrison
i Ringo Starr). Beatlesi su svojim izgledom odavali dojam pristojnih i uredno
odjevenih mladića, a stim u skladu bile su ukomponirane i njihove rane pjesme.
Nakon velikog uspjeha na domaćem terenu, krenuli su u osvajanje SAD-a. Beatlesi
nisu bili prvi gostujući britanski band u SAD-u, no njihovo prvo pojavljivanje
1964, godine u showu Eda Sullivana i ostatak turneje izazvali su nezapamćeno
oduševljenje i globalnu histeriju. Taj fenomen nazvan Beatlemania bio je
početak britanskog ”osvajanja” Amerike. Beatlesi su svoj uspjeh mogli
zahvaliti i svom izuzetno kreativnom producentu Georgeu Martinu. Neki od njihovih velikih hitova bili su Love Me Do
(1962.), A Hard Day’s Night (1964.), Help (1965.), te balade poput Yesterday
(1965.), Michelle (1965.) i Eleanor Rigby (1966.). Njihovi najbolji albumi Sgt
Pepper’s Lonely Hearts Club Band iz 1967. te Abbey Road iz 1969. smatraju se
jednima od najutjecajnijim i najpopularnijih albuma uopće.
Novi originalni zvuk
koji su uveli bandovi iz Liverpoola na čelu sa Beatlesima nazivao se Mersey
sound ili Merseybeat (prema rijeci Mersey u Liverpoolu).
Drugi najznačajniji
britanski band iz tog razdoblja, koji je gajio potpuno drukčiji, agresivniji
izgled od Beatlesa, bili su The Rolling Stones (Mick Jagger, Keith Richards,
Brian Jones, Bill Wyman i Charlie Wats). Rolling Stonesi su se odlikovali
provokativnošću, žestinom i dekadencijom a sve to pod vidljivim utjecajem
bluesa. Oni su rocku dali novu dimenziju hitovima poput rock himne Satisfaction
(1965.), zatim skladbi Paint It Black (1966.), Ruby Tuesday (1967.), Jumpin’
Jack Flash (1968.), Street Fighting Man (1968.), Sympathy For The Devil
(1968.), Gimme Shelter (1969.) i mnoge druge. Od ostalih britanskih bandova iz
razdoblja britanske invazije među najznačajnije spadaju The Kinks, The Animals,
The Who i The Yardbirds.
The Kinks su se isticali kao minijaturisti
čiji su skladbe poput A Well Respected Man (1966.), Sunny Afternoon (1966.),
Dead End Street (1966.) i Waterloo Sunset (1967.) odisale realističnim motivima
iz života srednje klase. Oni su bili i tvorci jedinstvenih žestokih rifova koji
se najviše ističu u pjesmama poput You Really Got Me (1964.) i All Day And All
Of The Night (1964.) a tim rifovima su zapravo postavili temelje hard-rocka i
heavy-metala.
The Animals su tradicionalni
rhythm&blues pretvorili u zvuk buntovništva i izraza nezadovoljstva mladeži
vjerno prenoseći poruke i duh svoga vremena.
No najžešće izražavanje
buntovništva i silna energija bili su
vidljivi u skladbama grupe The Who kao što su I Can’t Explain (1965.) i My
Generation (1965.). Pjesme je napisao jedan od najplodnijih tekstopisaca svoga
doba, Pete Towsend, koji je također tvorac rock opera Tommy (1969.) i
Quadrophenia (1973.). The Who su svojim energičnim izvođenjem na gitari,
bubnjevima ali i vokalnom interpretacijom postali kreatori novog zvuka koji će
kasnije postati heavy-metalom.
I konačno, Yardbirds su zbog svojih mnogobrojnih inovacija zaslužni za
formiranje stilova poput hard-rocka, progressive-rocka, garage-rocka i
acid-rocka, a tri legendarna gitarista
koja su svirali u toj grupi (Jeff Beck, Eric Clapton i Jimmy Page) kasnije su osnovali
jedne od najvećih i najutjecajnijih rock grupa svih vremena – Jeff Beck Group,
Cream i Led Zeppelin…
Sljedeći puta nastavljamo sa pregledom značajnih događaja i izvođača 60-ih godina u povijesti rock glazbe.
Komentari su zatvoreni.